Intervjui

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

Antenat

Zagrebački bend Antenat u Tvornici će proslaviti dvadeset godina karijere u petak 7. travnja 2017., a ususret velikoj proslavi bend je objavio novi singl “Danas ima sutra”, dok će kao predgrupa nastupiti Kazan. Ususret slavljeničkom koncertu porazgovarali smo s Nenadom Kovačićem.

Bliži se slavljenički koncert u Tvornici kulture, kako teku pripreme?
Puno stvari se u posljednjih šest mjeseci posložilo nama u korist. Započeli smo suradnju Zvonetom Stamaćem, koji nam radi booking. U bend su ušli novi članovi: Mak Murtić (Mimika, Porto Morto) na saxu, Danijel Hršak (Mimika) na trubi, Fredric Lanz (Drvored, Nina Romić) na klavijaturama. Nakon četiri godine pauze napravili smo novu pjesmu. Snimili je. Snimili spot za Boliviju i tako konačno izrealizirali jednu staru ideju. U pripremi ima još nekoliko pjesaama, rifova, poluzavršenih ideja. Konačno smo riješili prostoriju za probe, interno zvanu Buksa, koju dijelimo sa još nekoliko bendova i prostorija ima chill out dio sa kaučom i frižiderom – jako bitno! Sve to skupa dalo je još jednom vjetar u leđa, u pravom trenutku, pred veliki koncert koji se sprema. Tako da pripreme stvarno teku odlično. Intenzivirali smo probe, još par dana je ostalo za uvježbati stvari s gostima i to je to. Ali da je malo i frka, frka je. :)

Objavljen je novi singl "Danas ima sutra" koji je nastao nakon četiri godine kreativne pauze. Kako je nastala pjesma, što je bila glavna inspiracija?
Nastanak ove stvari se odvio školski, kada je u pitanju proces nastajanja pjesama kod nas, a vjerujem i kod mnogih drugih bendova. Krenulo je iz Borisovog rifa, kojeg smo dugo vrtili i kontali što dalje. Sve dok u jednom trenu nije odčepilo i stavr se s dolaskom teksta i brassa zaokružila.  Prije malo više od godinu dana radio sam muziku za predstavu Melodrama, HNK Split. Autorski projekt Anice Tomić i Jelene Kovačić, s kojima često surađujem. Upravo me jedan monolog iz te predstave inspirirao da napišem ovaj tekst. Ukratko, monolog govori o prihvaćanju odgovornosti za vlastite postupke i odluke, na kraju krajeva za svoj život koji sami krojimo.  

Radite na novom albumu. Što slušatelji mogu očekivati?
Nakon koncerta u Tvornici ćemo sigurno tjedan, dva odmoriti i onda se bacamo na novi materijal.  Ni mi ne znamo što očekivati. Znamo samo da smo jako nabrijani i da jedva čekamo da započne proces novog albuma.

Kako se vaš stvaralački proces razlikuje danas uspoređujući ga s vremenom kada ste počeli s radom u bendu?
Pa razlikuje se utoliko što smo danas svakako bolji i iskusniji muzičari, što kao pojedinci što kao kolektiv. Mislim da očekujemo više od pjesama i da ih promišljamo detaljnije, po pitanju zvuka, groovea, aranžmana. Što naravno ne znači da stvari nužno moraju biti kompleksnije. I dalje je donekle prisutan stihijski, spontani moment stvaranja kroz improvizaciju i  jammanje. Dakle sam proces se i ne razlikuje puno , ali se razlikuje ono što izađe iz njega. Svaka pjesma ima neki svoj put. Nekad je lagano do nje doći, a nekad se gubimo mjesecima.

Koji vam je događaj u karijeri ostao u posebno dobrom, a koji u posebno lošem sjećanju?
Hm... U posebno dobrom sjećanju je svakako trotjedna turneja po Francuskoj, Italijii, Sloveniji i Hrvatskoj - 'Dagoja Bus Culture', u organizaciji francuske udruge 'A.O.L.F?!', 2006. godine. Na toj turneji ostvarili smo divna poznanztva od kojih su neka postala cjeloživotna prijateljstva. A u lošem? Ništa dramatično... Tu i tamo koja katastrofalna svirka. Ono kad se sve raspada pa jedva čekaš da završi koncert... Ali takvih svirki je bilo svega 2 do 3 u ovih 20 godina...
Koji su bendovi utjecali na vas na početku karijere, a koji utječu danas?
Na početku karijere, na samom početku još smo kolko tolko slušali sličnu glazbu. Slušala se Fiju Briju ekipa. Ali iz toga doba snimke su čuli samo najbliži prijatelji i prijateljice. :)
U formiranju zvuka koji danas nosimo, svakako je utjecao bend Sublime, jer smo se zahvaljujući obradi njihove pjesme 'smoke two joints' počeli igrati s Reggaeom, koji  od onda, a govorimo o 2002. godini, u raznim varijantama igra dosta bitnu ulogu u našem izričaju.  Pa su tu još  bili bendovi kao Zenzile, ADF, Mei Tei Sho, Groundation, Darkwood Dub, KKN... Danas mi je teško govoriti u ime cijelog benda, jer stvarno volimo i slušamo različitu glazbu. Glazbu sam davno prestao gledati i slušati kroz žanrove. Vrlo jednostavno, dijelim muziku na onu koja me dira ili onu koja me ne dira. Pa u skladu s tim na mene može utjecati bend sa Novog Zelanda, Malija, Kolumbije, Bora, Donjeg Miholjca, Zagreba.
Puno je ozbiljno dobre ekipe (pojedinici, pojedinke, bendovi) na našoj sceni od kojih se itekako puno može naučiti i koji na ovaj ili onaj način utječu na moj/naš izričaj.

Što vas gura dalje?
Prije ove renesanse u kojoj se bend treutno nalazi, imali smo popriličan koncertni, stvaralački pad. Bili smo svjesni da je možda to to. Jebi ga. Nejde. Ali onda su se stvari počele po ne znam koji put razvijati u smjeru koji ne da nas tjera dalje, nego smo ponovo nabrijani, entuzijastični i puni elana.
Odčepilo je i jedva se čekamo bacit na novi materijal. Mislim da je dobrim dijelom poriv za stvaranjem novog ono što nas gura dalje. Još si uvijek nismo dosadili i to je to. Svjesni smo činjenice da je to što imamo jako vrijedna i bitna stvar. Pustit ćemo je u trenu kad u njoj više nećemo uživat.
A tu je i publika. E kakvu mi imamo publiku. Rasplesani luđaci i luđakinje koje jako volimo. I oni guraju, što jest jest.