facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

11777Budipeštanski festivalski orkestar skupina je glazbenika kakva se danas rijetko viđa. Koncertna dvorana Vatroslav Lisinski ugostila ih je sinoć u sklopu ciklusa Lisinski subotom, predvođene dirigentom Ivanom Fischerom, inače ravnateljem Orkestra.

Večer su otvorili izvedbom Uvertire melodrami "Čarobna harfa" D. 644 Franza Schuberta. Na romantičnom su Schubertu ostavili vlastiti pečat te tako dodatno naglasili dramatičnost samog djela. Premda izvorni libreto djela nije sačuvan te se o radnji samo nagađa, iz uvertire se može naslutiti karakter zapleta te proračunatost likova. Djelo je izvedeno odlučno i sigurno, za što je najviše zaslužan sam dirigent koji njeguje specifičan stil upravljanja orkestrom. Dobiva se dojam da poznaje srce svake izvedene note, kao i svakog glazbenika ispred sebe. Dirigentskom palicom, uz upute o tempu i ritmu, svakoj grupi glazbenika na vrijeme dočarava i emotivan karakter dionice koja slijedi. Između glazbenika i njega ne postoji granica, on je kao takav dio orkestra i zato od njega uspjeva dobiti najbolje.
11783Schubertu, rame uz rame, na repertoaru je bio i Bela Bartok, kojeg su izveli s velikim ponosom i poštovanjem. Koncert za violinu i orkestar, br.2., Sz. 112, BB. 117; izveli su s vrhunskim solistom Leonidasom Kavakosom. Veliki, veliki kontrast Schubertovom stvaralaštvu, Bela se Bartok štreberski igrao s glazbenom teorijom te stvorio djela posebnom skladateljskom tehnikom. Na nagle su dinamičke promjene uz atipične melodijske dionice koje zahtjevaju priličan napor kako orkestra, tako i solista, izvrsno odreagirali. Bartok je izveden kompaktno, čvrsto i ohrabrujuće do samog kraja, bez imalo posustajanja. Zajednički su se borili ponosno, temperamentno i strastveno. U modernističku se priču Kavakosova tehnika jako dobro uklopila. On i Bartok kao da rade na istoj frekvenciji. Na samom početku prilično rezerviran, okrenut prema orkestru, nije se otvarao previše publici. U drugom je stavku pokazao svu raskoš svog umijeća kojeg krase izuzetno precizno izvedene najviše i najtiše note. Takva se definiranost i čistoća zvuka kod solista rijetko nalazi. Odmjerena i rezervirana interpretacija koja daje topline i ljudskosti točno koliko je potrebno - ni previše, ni premalo. Ostavlja iza sebe dozu mističnosti i izaziva želju za daljnjim proučavanjem njegova rada.
11796Nakon gromoglasnog aplauza, na bisu je izveo i Bachov Gavotte u E-duru. Tako se među dva velika štrebera, Bartoka i Bacha spretno ugurao i Kavakos koji je predstavio svoje viđenje i pristup baroknoj glazbi.
Nakon kratkih "Mađarskih skica", orkestar se vratio Schubertu, Simfoniji u B-duru, br.5, D.485. Uz zanimljiv razmještaj puhaćeg kvinteta koji je bio na centralnoj poziciji, ispred dirigenta. U izvedbi su potvrdili svoju specifičnost - u ovom je orkestru mnogo glazbenika u potpunosti uživljeno u priču pa se tako dobiva dojam da su na pozornici desetine solista koji svim snagama žele stvoriti nešto posebno te daju vlastiti otisak djelu koji se na kraju spretno i pravilno stopi u strastven zvuk čitavog orkestra.
11799Srca publike osvojili su na bisu, otpjevavši (!) Zbor anđela Franza Schuberta.
Kreativnost, nekonvencionalan pristup te sloboda dana svakom glazbeniku razlog je zašto Budipeštanski festivalski orkestar predvođen fantastičnim Ivanom Fisherom svakako treba pogledati uživo. Osmijesi na licima i ljubav prema radu kakav se rijetko viđa. Zato se mogu boriti s najvećim skladateljima... i pobijediti.