Festivali

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

HellfestTrećeg dana Hellfesta, među posjetiteljima se već primjeti umor. Umor od cuganja, mosh pitova i inih „teških i zahtjevnih“ aktivnosti kada si na festivalu. Puno više ljudi sjedi na travi, odmara, baulja okolo. Ili čuva energiju za svoje omiljene bendove, popodnevno piće?!

Bilo kako bilo, svoju jutarnju priliku iskoristili su Arthemis, Corrosive Elements, Stonebirds, Raveneye, Nightmare, Hegemon, Agressor, Alea Jacta Est, Lecherous Gaze, Municipal Waste, Stille Volk, Backtracks, Fallujah, Valkyrie.

Prva poznata lica na pozornici bila su mi dečki iz Orphaned Landa. Solidan šou od 40-ak minuta. U Templeu su nastupali Skalmold, dok su u WarZoneu prašili Turnstile. Neki bendovi su vjerojatno bili i zamijenjeni iz nekih opravdanih razloga, no o kome se točno radilo je nemoguće pratiti. Prije Dragonforcea koji je imao tehničkih problema (pa su za vrijeme njihovih otklanjanja dali mikrofon svom gitaristu da animira publiku na francuskom), nastupao je Vintage Trouble. Domaći bend No One is Innocent je izazvao kaos pred također domaćom Gojirom. Francuzi izgleda jako vole svoje bendove, jer je nastala neopisiva gužva a bilo je tek pet sati popodne. Nakon pogledanog Tarjinog koncerta kojim je zapalila publiku ispred Main Stagea 2, našalila se sama na svoj račun i račun bivšeg joj benda od kojeg je pjevala „Everdream“, bilo je iznimno teško probiti se na Gojiru, a radi se o jako, jako maloj udaljenosti. Francuzi su navalili na Gojiru kao Hrvati kada se nešto dijeli.

Na pozornicama Altar, Temple, WarZone i Valley nastupali su The Skull, King Dude, The Vision Bleak, Power Trip, Mgla, Brodequin, Unsane i Ratos de Porao.
U koliziji su se našli Blind Guardian i melankolični Insomnium i Kadavar, a u 18:35 glavnu pozornicu okupirao je Megadeth.
MegaDaveu je pofalilo bijelih konobarskih košulja pa nas je iznenadio novim imageom – crnom košuljom. Bendu je izgleda dobrodošlo prošlogodišnje osvježenje u vidu Kika Loureira i Chrisa Adlera, jer je Dave bio jako dobro raspoložen a čak je i za vrijeme press konferencije zbijao šale. Sve u svemu, odličan koncert, odličan Megadeth.

Vikinzi Amon Amarth su preuzeli pažnju publike, nastavljeno je u dobrom žestokom tonu, uvertira za Slayer nije mogla biti bolja. Kojima to nije bilo dovoljno zanimljivo i onima čiji su apetiti drugačiji, glad su vjerojatno utažili Taake, Caliban, Katatonia, Rival Sons, Empyrium, Heaven Shall Burn, Grand Magus i Jane's Addiction.
Nakon „bacanja oka“ na to mnoštvo stilova, pažnju mi je privukao Ghost, bend koji sam dugo očekivala i željela vidjet uživo. Završilo je golemim razočaranjem. Previše propovijedanja a premalo svirke. Yes... yes... To su riječi koje se najčešće mogu čuti od Pape Emeritusa III. Cijeli je nastup neki slow motion, a dosada koju su priuštile „sisters of sin“ je ubojita. Prvom redu kojeg su „napojile“ možda je i bilo fora, ali svima nama iza... Još kada se doda i prazan hod... yes... yes... Jedino iznenađenje na kraju je bio dječji zbor krajem „Monstrance Clock“. Nisu to baš ta djeca pjevala, više su zijevala, ali eto, dobar trik. Nastup je završio vatrometom, puno skromnijim nego dan ranije, ali za Ghost u velikom stilu. Yes... yes... Možda bi bilo bolje da sam otišla na Enslaved ili Walls of Jericho, tamo sigurno ne bi zijevala od dosade.

Nakon Ghosta – još jedno mučenje – Black Sabbath. Znam da se radi o legendama koji su zadužili glazbu, znam da ih mnogi s nostalgijom gledaju i vole, posebice Ozzyja, znam da ih je masa došla vidjeti i oprostiti se s njima, ali ja se nisam mogla oteti dojmu koliko je Ozzy loš. Dok me je prošle godine pokojni Lemmy očarao na prvu i navukao na gledanje koncerta koji mi je prošao prebrzo, Ozzy me je natjerao da odem i oprostim se puno prije kraja, a alternativa su bili Paradise Lost i Puscifer.

Za sam kraj jedanaestog Hellfesta ostali su King Diamond, Deicide i Refused.
Kako zaključiti prebogata festivalska tri dana? Svatko je vidio što je htio (osim nogometa), dobro se zabavio, vidio svoju festivalsku ekipu sa svih kontinenata... dobro se najeo, napio, nauživao. Neki su bendovi oduševili, neki razočarali a neki povukli dobar potez umirovljenja.
Festivalski prostor je bio ove godine obogađen Lemmyjevim spomenikom na preuređenom tzv. WarZoneu. Odokativno mi se čini da je bilo više posjetitelja nego prošle i pretprošle godine te da su organizatori prodali previše karata. Kažu da to nije istina i da je prodano samo 3000 karata više. Prvog dana bilo je redova na blagajnama i službenoj prodaji, a sve ostalo je teklo u redu. Koliko je festival dobar i koliko mu se ljudi vraća možda govori i činjenica da su najjeftiniji hoteli u Nantesu već rezervirani.
Dvanaesti je najavljen 16., 17. i 18.6.2017. Karte slobodno možete kupiti „na slijepo“ jer Hellfest ljubitelje dobre žestoke glazbe sigurno neće razočarati!