Belle et Sébastien je dječji roman francuske spisateljice Cécile Aubry, u zemljama engleskog govornog područja poznat kao, naravno, Belle and Sebastian. To je priča o znatiželjnom šestogodišnjem dječaku Sebastianu i njegovu psu imena Belle. Tko je točno i zašto predložio baš to ime i zašto je prihvaćeno, ostaje izgubljeno u analima povijesti pop-rocka. Ipak, pristaje im. Ne bi bilo u redu da su se nazvali Dragon Slayer, Megadeath ili Cannibal Corpse. Ta imena su već ionako bila zauzeta, a i ovo nije takva priča.

Ljudi još ne znaju koliko sam dobra. Ali uskoro će saznati. Za nekoliko će godina svi to znati. Zapravo planiram postati jednom od najvećih zvijezda stoljeća. Ovo je novinarima 1983. izjavila tada nova pjevačica na sceni, 25-godišnja Madonna. Takav bahat stav je među novinarima izazvao podsmijeh, no ubrzo je postalo jasno da je Madonna svoje obećanje ispunila. Već nakon par godina je zaradila titulu kraljice popa, a danas je jasno da se radi o najvećoj ženskoj zvijezdi svih vremena.

Priča o finskom bendu pod imenom SK!ES započinje 2005. kada je Kimi Sky izdao svoj prvi EP, The Skies. Naslov dolazi iz jedne od mnogih pjesama koje je napisao te godine. Iako tada još nije postojao bend, a s time ni nastupi, ovo izdanje je bilo vrlo dobro prihvaćeno među publikom.

Tog 25. rujna 1976. godine, kod Larryja se pojavljuje šest ljudi: Adam, Paul, braća David i Dick te Peter Martin i Ivan McCormick. Prvu probu su održali u Larryjevoj skučenoj kuhinji i bila je katastrofalna. Zapravo, skupili su se ljudi koji nisu znali previše o sviranju, ali su ipak imali volju za učenjem, stoga je prva proba protekla u dernjavi i naštimavanju instrumenata. Paul je na taj sastanak došao bez svoje gitare pa ga je tako igrom slučaja dopalo pjevanje, Larry je bio za svojim bubnjevima, braća Evans su se trudila s gitarom koju su sami sastavili, a Adam je dobro izgledao i, što je bilo još važnije, imao je bas-gitaru. Ivan i Peter su se u bendu zadržali veoma kratko i odustali. Prvih deset minuta postojanja bend se zvao Larry Mullen Band.

U drugom dijelu biografije popularne irske rock grupe U2, donosimo vam pojedinačne životopise članova benda.

Sedamdesetih godina prošlog stoljeća rock n' roll je već žario i palio pozornicama Sjeverne Amerike i Europe, a velika glazbena imena poput The Beatlesa, The Rolling Stonesa, Led Zeppelina i mnogih drugih, već su ostavljala najznačajnije glazbene biljege iza sebe. Imati vlastiti bend i izdavati albume u takvom turbulentnom razdoblju, u kojem su se iz dana u dan stvarali novi podžanrovi rock glazbe, bili su epiteti koje je radom i kreativnošću stekla nekolicina talentiranih i karizmatičnih. Svojom pojavom i glazbom izazivali su ushit, a mladima su bili oslonac u lijepim i ružnim vremenima. Ljudi se kroz taj period, više nego ikad prije ili poslije, pronalaze u glazbi, poistovjećuju s riječima pjesama i preko istih pronalaze put u neke druge svjetove.

Uvod

Početkom 60-ih, točnije 1962. bili su poznati pod imenom Detours. U to vrijeme bili su skifl bend, kojeg su činili: vokal Roger Daltrey, basist John Entwisthle, gitarist Pete Townshend i bubnjar Doug Sandom, čije je mjesto 1964. preuzeo Keith Moon. Svirali su izrazito energičan rock ‘n’ roll, pretežno obrade Jamesa Browna i Bo Diddleya, a zatim je krenula sasvim druga priča. Kit Lambert i Chris Stamp otkupili su prava na bend od Petera Meadena za 500 funti, grupa mijenja ime i postaju The Who te preko Lamberta dobivaju stalni angažman utorkom u Marquee klubu u Londonu.

„Zapamtite, nisam se ja rodila ovakva, svatko od nas stvara samoga sebe. Sve dok je živ...!“ - Grace Jones

Grace Jones, vječna 'Crna Venera' za kojom zanimanje javnosti nimalo ne jenjava ni danas, premda je prošlo već poprilično godina otkako je bila na vrhu svoje manekensko-pjevačko-glumačke karijere sredinom studenog prošle godine objavila je nakon punih 19 godina – svoj novi studijski album!

Zanimljivo je kako se neki bendovi stope s gradom u kojem su nastali i u kojem rade. Ne mislim pritom na strogo fizičko vezivanje uz jedno mjesto, već na duhovnu povezanost koja se najjasnije da osjetiti u samoj muzici koja u tim slučajevima nužno postaje dio lokalnog urbanog folklora, muzici koja svoj grad „prati“, u dobru i zlu, i postane jedan od njegovih nevidljivih spomenika. Upravo takvu povezanost s Londonom pisac i žurnalist Jon Savage ističe za bend Saint Etienne u tekstu što prati njihovu najnoviju kompilaciju London Conversations: The Best of Saint Etienne. Moram priznati da sam tek slušajući tu kompilaciju i čitajući njezin popratni tekst sagledao u tom svjetlu ovaj bend s kojim se družim već dosta dugo. Njihov pop za vrhove top-lista u savršenom svijetu, kako običavam u par riječi sažeti njihov zvuk, bio je donedavno upravo to i ne mnogo više. Dovoljno za cjeloživotno blisko i ispunjavajuće prijateljevanje. No, Saint Etienne uistinu vole London i u samoj njihovoj muzici, od početaka otvaranjem devedesetih, to se osjeća, ta „veza“ titra, pulsira u ritmu njihove muzike na razmeđi housea, popa, dancea i cijele male obitelji srodnih podžanrova. Tako je i priča o Saint Etienne svojevrsna priča o Londonu zadnjih dvadesetak godina…

Red Hot Chili Peppers, jedna od najutjecajnijih rock grupa našeg vremena, preko 25 godina donosi glazbu mnogim fanovima diljem svijeta. Anthony, Flea, John i Chad, današnja postava RHCP-a još uvijek osvaja nove generacije obožavatelja koje tek otkrivaju dragulje koje su stvorili čak i prije dva desetljeća.