Četvrti po redu dvodnevni open-air festival Viva la Pola ove godine održao se u napuštenom zdanju bivše pulske vojarne Monumenti. Velika prošlogodišnja posječenost i interes publike nagnao je organizatore da alter rock festival ove godine presele malo izvan centra grada, na veliki otvoreni prostor u kojem su se na dva stagea izmjenjivali mnogi manje-više poznati i zanimljivi goth/metal i punk bendovi. Postavljena je i zatvorena pozornica "Trip to Zion Sound Floor" za ljubitelje reggae, dub, r'n'b, jungle, breakbeat, trance zvuka, te izložba rock fotografija "Rock momenti" beogradskih autora Stanislava Milojkovića, Ana-Marije Vartabedijane i Aleksandra Zeca.
Četiri dana nakon nastupa na festivalu Viva La Pola, srpski trio koji čine basist Koja, bubnjar Buca i pjevačica Manja, pojavio se u utorak 31. srpnja uvečer u dubrovačkoj Karanteni. Razlog tome je koncert u sklopu Ljetne kulturne groznice, a ujedno i promocija njihovog novog studijskog albuma Kadakažešmuzika, na šta tačno misliš, reci mi?, ponovo na materinjem jeziku nakon Novaiznenađenjazanovapokolenja iz 1991. i tri albuma na engleskom.
Iako bi se iz naslova takvo što moglo iščitati, na sreću nije riječ o zdravstvenim problemima članova najpopularnije domaće skupine repera, splitskog The Beat Fleet, već o njihovom koncertu u Dubrovniku koji se održao 27. srpnja ove, jedne od najtoplijih godina otkad je čovječanstvo uskladilo toplomjere. Dubrovkinje od starih vremena njeguju umjetnost đira, odnosno điravanja gori-doli po Stradunu, no taj petak uvečer obitavati u Karanteni definitivno je bio zdravi đir.
Treći dan, subota, ugodno me iznenadila varaždinskim bendom Dub General, koji su svirali prvi, počevši točno u devet. Sebe definiravši kao reggae pop, imali su predobar ženski vokal koji je bilo milina slušati. Udaraljkaš je čak u melodične zvuke uspio uspješno ukomponirati i didgeridoo. Iako su po mom mišljenju bili pravo iznenađenje i puno bolji od nekih poznatijih, ipak nisu uspjeli okupiti zasluženi broj ljudi i mislim da se to ne može opravdati niti prokletstvom prvog benda koji se pojavljivao kroz prva tri dana.
Zapušteni kompleks bivše vojarne Monumenti i ove je godine od 19. do 22. srpnja bio domaćinom 10-ak manje ili više poznatih i popularnih soundsystema i dub, reggae, dancehall, ska bendova.
Umjetnost muziciranja, umjetnost stvaranja glazbe, umijeće stvaranja umjetnosti i ljepote zvuka u kojem možete uživati i potpuno se prepustiti, samo su neki od načina na koje se može pokušati dočarati nedjeljni koncert Vlatka Stefanovskog i Miroslava Tadića i njihovih gostiju u prekrasnom ambijentu Trsatske gradine na riječkom gornjem gradu.
U divnom istarskom gradiću Labinu smještenom uz istočnu obalu Istre, u moru raznih ljetnih festivala širom Lijepe naše, 20. i 21. srpnja održao se 1. Istra Rock Festival. Jedan od najljepših, ako ne i najljepši istarski park Dubrova pokazao se odličnim domaćinom desecima bendova iz svih zemalja bivše Jugoslavije. Ne pretjerana gužva, dostupnost šankova, klupica, sanitarnih čvorova i zraka učinili su ovaj festival još atraktivnijim.
Prije nego što sam uopće krenuo na koncert Roberta Planta u Kopar jučer iza 16 sati, razmišljao sam kako ću u samom uvodu navesti koliko mi je krivo što sam propustio njegov koncert u Splitu jer, pretpostavio sam, taj koncert bi zbog same veličine grada, njegove povijesti (što Plantu nikako nije nevažna stvar), a i turističke važnosti mogao biti izuzetan.
Evo ih napokon i kod nas. U nedjelju 1. srpnja 2007. legendarni goth/doom metal band Type 0 Negative stigao je u Zagreb, gdje je u klubu Boogaloo održao svoj prvi koncert u Hrvatskoj. Newyorška četvorka, Johnny Kelly (bubnjevi), Josh Silver (klavijature), Kenny Hickey (gitara), predvođeni frontmanom Peterom Steeleom (bas gitara/vokal), predstavili su hrvatskoj publici svoj najnoviji album Dead Again koji se u prodaji pojavio u ožujku ove godine.
Put do Šalate bio je jučer posut ljudima u crnom. Ne agentima državne sigurnosti koji loše kopiraju američke gorile sa bubom u uhu, ne regionalni summit pogrebne logistike i ostale potrošne robe već armija metalaca, Cijenjeni čitatelju™.
Izvještaji 
Treći dan, subota, ugodno me iznenadila varaždinskim bendom Dub General, koji su svirali prvi, počevši točno u devet. Sebe definiravši kao reggae pop, imali su predobar ženski vokal koji je bilo milina slušati. Udaraljkaš je čak u melodične zvuke uspio uspješno ukomponirati i didgeridoo. Iako su po mom mišljenju bili pravo iznenađenje i puno bolji od nekih poznatijih, ipak nisu uspjeli okupiti zasluženi broj ljudi i mislim da se to ne može opravdati niti prokletstvom prvog benda koji se pojavljivao kroz prva tri dana. 
