Muzika je najljepši i najsnažniji dinamit u tkivu nacionalno-kulturnih različitosti. Muzika je na tako fin način internacionalna disciplina da baš zbog toga uporno izbjegavam domaću inačicu njezina naziva, riječ glazba, već koristim baš taj internacionalni, dakle, ne manje legitiman termin, pjevan, mekan baš kao ona sama. Muzika. Podmukla u onom jedinom zamislivom pozitivnom smislu toga atributa, u smislu da se zavlači u pore lakoćom kapljica najčišće vode i tamo, duboko u nama pušta svoje korijenje, hrani žednu i gladnu nutrinu svojih primatelja i čini samu sebe osobnom svojinom svakoga od nas, postajući mreža vječno širećih malih intima i osobnosti. Muzika. Sila koja čistom sugestijom zvuka oslikava krajolike i živote, priče i mozaike. Beskrupulozno prema jezičnim i inim različitostima, za sve po istim zakonitostima i svojstvima. The Bambi Molesters sve to dobro znaju, sve to dobro koriste. Bez ijedne riječi, bez ijednog ustupka, samo s golim talentom. Zato i jesu (možda) ponajbolji bend koji ovim trenucima praši "ovim prostorima".
Everettu ovo nije prvi put da se našao na osobnom dnu i utjehu potražio u stihovima. Svoj Electro-Shock Blues iz '98 isto je definirao nizom teških događaja, a ovog je puta u glazbu prenio svoj razlaz sa suprugom. End Times izašao je prilično brzo nakon prošlogodišnjeg Hombre Lobo, a voljet će ga svatko tko je jednom bio u prilici godine i godine emocionalnih angažmana baciti u vjetar.
Bio sam ugodno iznenađen kada sam iz daleke Australije dobio album Chasin’ Tail očaravajuće blues-umjetnice Anni Piper, koja svojim osebujnim i baršunastim vokalom te fascinirajućom svirkom bas gitare, na mah, osvaja blues fanove diljem svijeta. Ovaj projekt objavila je izdavačka kuća Black Market Music.
Jedan od trenutno najpoznatijih indie rock bendova u svijetu pred kraj prošle godine izdao je treći po redu album naziva In This Light And On This Evening.
U Hrvatskoj nema novca za bavljenje glazbom. Pod tim ne mislim na onu vrstu glazbe zbog koje se penje na stolove i razbijaju boce jer se od takve glazbe može zaraditi za i više nego pristojan kruh. Problemi nastaju kad se krećete baviti nekim drugim glazbenim formama. Urbani glazbenici nisu toliko financijski unosni, a o world glazbenicima da i ne govorim. Ipak, bračni par Evačić kao da je imun na financijske, medijske i ine probleme koje im glazbeno opredijeljenje donosi. Vole ono što rade i to je izgleda sasvim dosta.
Priča o In-Saneu počinje 1997. godine kada je nekolicina prijatelja inspirirana melodičnim hardcore punk bendovima kao što su NOFX, Pennywise i Bad Religion odlučila osnovati bend. Kao i kod svakog benda koji počinje tako su i oni prošli kroz mnoge promjene postave te su ju s petorice reducirali na trojicu.
Smithsi su se raspali '87. i velik broj njihovih fanatičnih obožavatelja nije to nikad potpuno prebolio. Srećom, Marr i Morrissey jesu odavno. Dok se jedan zabavljao sa Modest Mouseom, drugi je izdavao svoj deveti samostalni studijski album, što su valjda dovoljni dokazi da nijedan ne živi u prošlosti i da su pronašli način da nadžive Smithse. Iako je Mozova solo karijera većim dijelom prilično impresivna, Years of Refusa“ je još svjež album i postavljam si pitanje: treba li svijetu baš tako brzo njegova najnovija kompilacija b-strana?
Dieter Meier i Boris Blank neumorno izdaju albume već trideset godina, no rijetko tko se sjeća ičeg njihovog što je izašlo u drugoj polovici karijere. Krunjenje treće dekade obavlja se albumom Touch Yello, koji naslovom valjda insinuira na alternativne poteze koji se mogu učiniti s nosačem zvuka, jer, realno gledano, slušati ovo ne želite.
Siddharta je jedini (hard)rock band sa ovih prostora (ex-Juga) u posljednjih 10-tak godina koji se može pohvaliti s unikatnošću na svim razinama kreativnosti nepoznatoj debeloj većini.
Nova romantika i grupa Spandau Ballet dio su ostavštine koja su nam 1980-te godine podarile i bilo je neočekivano kad se ta ista grupa potkraj 2009. ponovno okupila. S novim album Once More napravili su sintezu starih i novih pjesama čime su pokazali svojoj staroj, ali i novoj publici da je vrijeme, što se tiče pjevačkih i sviralačkih mogućnosti, još uvijek na njihovoj strani.
Johnny Cash se takvim činio još za života, ali danas je uistinu mitska figura. Ne samo countryja, kako ga se najčešće etiketira, pa ni, ako bi htjeli biti još pošteniji, samo americane, već rocka uopće. Čovjek takvoga glasa i stasa, značaja i utjecaja, karizme i samosvojnosti, života i životne filozofije nije ni mogao ostati tek žanrovska pojavnost, tim više što je te granice odavno probio i razbio golom snagom iskaza.
Autor: Ivan Šunić - Camaro, Utorak, 23 Veljača 2010
Od 2001. kad su izdali odličan No World Order, Gamma Ray je bio bend koji kao da je pretrpio neku vrstu teškog moždanog oštećenja. Posljednja dva albuma su ih prikazala jedva kao sjenku njih samih, gdje su muzičke krađe drugih bendova, posebice Judas Priesta bile preočite.
Postoje dva osnovna načina na koje je moguće zavoljeti neki bend. Češći je onaj u kojem ste mu dulje vremena slučajno ili namjerno izloženi, nekako vas neobjašnjivo privlači i postepeno vam se uvlači sve više i više pod kožu. Drugi, meni osobno čak i mnogo draži, je onaj slučajni, ali razorni eureka trenutak otkrivanja i oduševljenja koji vam se ureže u pamćenje.
Ovogodišnji pobjednik za vjerojatno najduži naslov albuma su nama dobro poznati HIM sa novim uratkom Screamworks: Love in Theory and Practice,Chapters 1-13 objavljenim 8. veljače. Kao njihov fan iz kasnih devedesetih pa nadalje, sa svakim albumom mi je sve bolnije slušati kako su promijenili svoj stilski izričaj. Ono što nisam mislila da ću reći za prijašnji album, Venus Doom, a vrijedi za ovaj sedmi studijski album – sa drugim i trećim slušanjem postaje bolji. Otkrivate sitne šarmantne segmente u skoro svakoj pjesmi. No to nije dovoljno da osjetite neku bliskost, ako ste fan, sa njihovim istinski „skadinavskim“ korijenima.
10 godina glazbene pauze je mnogo, ali ne i neobično kada se uzme u obzir da govorimo o pjevačici Sade Adu, koja se na glazbenu scenu vraća ove godine sa novim albumom Soldier Of Love, 6-im u 26 godina glazbene karijere. Bend Sade ionako nije nikada bio komercijalno nastrojen, već je djelovao kao katalizator kvalitetne mješavine prvenstveno soula i jazza čiji albumi nastaju isključivo zbog inspiracije, ali ne i potrebe.
