facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Prosinac 2010
Format Albumi
Vrsta Rock / Americana / Roots rock
Dodano Petak, 28 Siječanj 2011
Žanr Rock
Length 1:06:55
Broj diskova 2
Edition date Prosinac 2010
Država SAD
Etiketa PAX AM
Edition details Producent: Jamie Candiloro / Snimano: Electric Lady Studios, New York, 2006.
Tags

Review

Iako nipošto remek-djelo, najnoviji album američkog trubadura Ryana Adamsa njegov je trijumf. Gotovo suludu karijeru ovog neumornog prvoborca suvremene americane teško je precizno sistematizirati, pa možemo III/IV predstaviti kao njegov ukupno jedanaesti album (ili dvanaesti, pridodamo li nedavni heavy metal album Orion dostupan samo u vinilnom izdanju i to u online prodaji), a peti s pratećim The Cardinals; međutim, kako mu i naziv sugerira, zapravo je u pitanju treći, odnosno, četvrti (dva su diska) zajednički im projekt, budući da su ove pjesme sve redom snimljene tijekom 2006. u okviru sessiona za album Easy Tiger, koji je svjetlo dana ugledao 2007. Kako ga god numerirali i pozicionirali, dupli set od ukupno dvadeset i jedne nove (odnosno, stare) pjesme konačni je pokazatelj da je Ryan Adams definitno raskrstio sa samodokazivanjem (iako to nakratko pobija već spomenuti izlet u vode heavy metala), a da istovremeno njegova hiperproduktivnost ni u kojem segmentu, trenutku ili obličju nije u pitanje dovela razinu kvalitete njegova rukopisa.

Spominjem segmente i obličja jer ovo je, od početka do kraja, od prvog do zadnjeg rifa čistokrvni rock album. Dakle, bez ikakvih natruha countryja, odnosno, folka koji je dosad više nego krasio Adamsov zvuk u solo ili u bendovskim izdanjima, a izrazito baš na albumu Easy Tiger koji je proizašao iz ovih istih druženja s The Cardinals. Eto ti ga, reći će neki sad, ipak je opet morao pokazati da zna i da ima prava gurati nos u ama baš sve. Ali, preslušate li pažljivije diskove III i IV, prvo što će vam proći kroz glavu upravo je neopterećenost kojom ove jednostavne rock 'n' roll pjesme odišu. Bez ikakvog koncepta tipa slaganja žešćeg i mekšeg, baladnog materijala ili poigravanja dinamikom – u pitanju je najobičnija zbirka najobičnijih pjesama (doduše, ovo i jest svojevrsna kompilacija neobjavljenih materijala, nešto poput recentne Springsteenove zbirke The Promise), pri čemu sve zvuče... pa, više nego solidno. Zabavno. Rokerski, taman onoliko koliko taj termin može značiti na izmaku prvog ovomilenijskog desetljeća.

Pa da, uistinu, kad se već, tamo negdje izdisajem postmodernističkih, visoko ironičnih devedesetih, činilo kako je obrazac čistokrvnog rock 'n' rolla postao zreo za kakvu vremensku kapsulu, pukotine koje su pritom nastale počele su popunjavati upravo te iste čistokrvne rock 'n' roll beštije koje kao da su prošle katarzu, izvukle lekcije i izronili iz grotla lišene tereta kakvog su im prišivali kritičari koji su htjeli promijeniti svijet. Zato Grinderman i projekti Jacka Whitea (da spomenem samo medijski najzastupljenije) zvuče tako neodoljivo cool i zato i Ryan Adams može ovako neopterećeno u prvi plan izbaciti vlastite korijene koje je svojedobno samo oplemenio bogatstvima američke muzičke tradicije. Njegov izuzetan talent i puno razumijevanje samog rock 'n' rolla i njegovih korijena neka vam budu garant dobre zabave, dakle, onog najvrednijeg što vam jedan rock-album može pružiti. Upravo u tome i jest trijumf ovog neumornog i neurednog trubadura. A ostalima čisti slušateljski užitak.

The Cardinals su raspušteni lani. Kamo će nas dalje odvesti sve rasterećeniji Adamsov ego, njegova tvornica nota i sad već, vjerujem, svima neupitno "znanje", tek ćemo vidjeti...

 

Toni Matošin
Toni Matošin 

Hits 540
Cardinology « Cardinology Ryan Adams Albumi Kronologija Ashes & Fire » Ashes & Fire

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42