facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Studeni 2015
Format Albumi
Vrsta / Alternative/Indie Rock / Adult Alternative Pop/Rock
Dodano Nedjelja, 22 Studeni 2015
Žanr Pop
Length 48:25
Broj diskova 1
Edition date Studeni 2015
Država UK
Etiketa XL Recordings
Catalog Number XLCD740
Edition details objavljeno: 20.11.2015.; produkcija: Danger Mouse, Samuel Dixon, Paul Epworth, Greg Kurstin, Max Martin, Linda Perry, Ariel Rechtshaid, Mark Ronson, Shellback, The Smeezingtons i Ryan Tedder; snimano: 2013. - 2015.
Tags Max Martin Greg Kurstin XL Recordings Danger Mouse Mark Ronson Adele Shellback Paul Epworth Ryan Tedder Ariel Rechtshaid The Smeezingtons Linda Perry Samuel Dixon

Review

Dugo iščekivani album slavne britanske pjevačice konačno je izašao 20. studenog nakon skoro pet godina pauze nakon „21“ 2010. godine. Prvi singl koji najavljuje novi album bila je pjesma Hello.

Pjesma u trenutku pisanja ove recenzije ima preko 400 milijuna pregleda sakupljanih u manje od mjesec dana. Iako su se svjetski mediji odmah raspisali kako ih je pjesma odmah osvojila, a takovog je ostao i mišljenja dobar dio poznatih osoba koje su se na svoje društvene mreže objavljivali kako se guše u suzama preslušavajući Hello, drugi dio ostao je ukopan u skepticizmu kako bi novi album mogao biti još jedan u nizu melankoličnih siječem-vene-ne-prestajem-plakati tip albuma. I doista, čini se da su, ili smo, kako vam paše, bili u pravu. Djelomice.

Novi album ipak je nekakva svojevrsna personifikacija hipertrofije duže, kao kakav otužni memoar preminuloj ljubavi čije žigosanje još uvijek peče kao vrelo željezo, ali ono najbitnije što iz tog albuma proizlazi kao poruka jeste borba sa samim sobom. Odista mi je bilo teško povjerovati da bi nakon „21“ i nakon Hello Adele doista mogla napisati nešto veselo i up-beat, ali ide ka tome. Već iz samog tog prvog singla iščitavala se praznina koja nam je vrištala, kako u ušima tako i u duši. Osjećala se njezina ranjivost makar koliko Adele tvrdila da je preboljela momka koji joj je nanio ovoliko boli. Demoni prošlosti vukli su je i cimali kroz pakao i nazad kroz emotivne krahove i iz te tišine boli nastalo je pomirenje u vidu „25“ gdje se ne slavi izgubljena ljubav nego pobjeda. Drago mi je da je to slučaj.

Hello neosporno, po stoti put pokazuje i razuvjerava nevjernike koliko je zapravo Adelin glas jak i dobar. Način na koji ona njime upravlja je izvan ovog svijeta. Međutim, to nije samo svjedočanstvo njezinog talenta i vokalnih sposobnosti kad je u pitanju Adele, to je nešto mnogo više. Ispovijest i priča koju ona tako dobro zna dočarati, prenijeti na publiku, njezino je iskupljenje i mir kojem ona teži.

Čak je i spot za Hello, u režiji Xavier Dolana, kao kakvo poprište mrtvog grada koje još uvijek miriše na izgubljenu bitku, na uspomene dok im se trag gubio među potonjom maglom. I ti putevi, koji očito samo njoj, ne vode nikamo, uvijek su mračni i bez povratka makar koliko ona glasom zazivala nebesa. Ta mala cesta po kojoj šeta, okružen stablima, a na kraju nje kućica, otuđena, stoji godinama, odrvenjena kao i duša što hodi tako usnulo ka njoj i telefonira, zazivajući nebesa. Stara kvaka na vratima kojoj je tugu danu otvarala, zaboljela ju je više no ikad i riječi nisu nailazile na razgovjetnost. Razlivena tinta po papiru dugo je odisala u oronuloj sobi, samo su se naizgled nerazumni šumovi pomaljali kroz otvoreno okno prozora kroz koji je strujao hladan zrak koji je tom momentu odavao poseban svečani takt.

O pomirenju s prošlošću, koje u intervjuima Adele navodi, može se osjetiti u pjesmi Remedy, a posebnost njezinih tekstova pogađa nas sve; ta priča koja je snažno potkovana njezinim glasom koji sam po sebi ima moć da vas naježi. Pjesme s veselijim tempom su Send My Love, Water Under The Brigde (koja jako podsjeća po beatu na nešto od Olly Mursa), Lay Me Down, Why Do You Love Me.

Vrlo zanimljiva mi se učinila Million Years Ago, emotivna žalopojka, u kojoj Adele tiho prede uz pratnju akustične gitare, dok u pozadini možete čuti drugu akustičnu gitaru koja razbija monotonost i dodaje na svečanosti cijeloj pjesmi. I opet, podsjeća me na nešto od prije snimljeno, kao nešto iz pera Paul McCartneyja, ali uz neki posebni dodatak fatalizma i stila '30-ih.

Općenito govoreći, nakon par slušanja, „25“ se ne može svrstati u isti koš s „21“. Album je mnogo zreliji od njezina dva prethodna, iako donekle govore o sličnim problematikama. Međutim, nakon što se presluša svih 14 pjesama s novog albuma, nećete dobiti dojam o Adelinom emotivnom rasulu, barem ne po melodiji. Ako ništa drugo, epicentar boli, za razliku od „21“ nije u njezinom bivšem, nego u nastavku života i pomirenju, o jednom stanju nakon što ste otplakali svoje, kad su vaše suze presušile – o momentu kada ste se odlučili dići i obrisati suze, te proslaviti život i otvoriti vrata za ljepše stvari. Zato je samo jedna Adele; po glasu, stavu, tekstovima.

Ono po čemu Adele i njoj slični ostaju posebni, ono po čemu je njihova glazba i priča značajna jeste upravo u tome što svaka pjesma koju oni napišu ima dvije strane. Pjesma, kada napusti privatnost i komfor uma tekstopisca, dobiva svoj osobni identitet. Kompozicija zaseban život i moć, te se može pretvoriti u bilo što.

Prva strana oštrice jeste ta sposobnost da izrodi, oslobodi bol i patnju osobe koja ju je napisala, a druga predstavlja emocije koje je određena pjesma u stanju prouzročiti kod slušatelja – pogoditi kod svakog pojedinca živac i time dobiti svoj život neovisan od tekstopisca i biti podložna osobnim interpretacijama, nositi u sebi moć koja se agregira kod svakog individualnog slušatelja. Jedan od najboljih primjera su upravo Adeline pjesme, ali primjerice i Hurt od Johnny Casha. Sjetite se samo originala pisanog za Nine Inch Nails i obrade i novog života koji je pjesmi Cash podario u akustičnoj verziji.

Stoga, nemojte otpisati ovaj album, vrijedan je vaše pažnje. Ugodan je za slušanje i u svakoj pjesmi ćete naći poneku priču. Uživat ćete u kvalitetnoj glazbi. Dajte joj šansu, Adele nije prolazni fenomen, a „25“ je dokaz tome.

Sara Tilly

Hits 959
21 « 21 Adele Albumi Kronologija

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42