facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Lipanj 2015
Format Albumi
Vrsta / Synthpop / Alternative/Indie Rock / Dance-Rock / New Wave/Post-Punk Revival
Dodano Srijeda, 10 Lipanj 2015
Žanr Rock
Length 47:04
Broj diskova 1
Edition date Lipanj 2015
Država Europa
Etiketa Domino
Catalog Number WIGCD349
Edition details objavljeno: 9.6.2015.; produkcija: John Congleton; snimano: koncem 2014.
Tags Domino John Congleton FFS

Review

Štorija kaže kako su se glazgovska četvorka i braća Mael susreli još sredinom dvijetisućitih. Navodno su oboje bili impresionirani radom onih drugih. Desetak godina kasnije, nakon što su odabrali ironično-prostački akronim za svoje scensko ime, eponimni album Franz Ferdinard & Sparks je tu za Vaše preslušavanje. I rezultat je samo takav!

Razigran, intrigantan, neobičan i poletan album s 12 odličnih pjesama, od kojih bi neke mogle nadživjeti i projekt i album. Naime, svi znamo da super grupe ne traju (taštine su prejake), ali ovoj gomilici želite da potraju. Njihovo međusobno slaganje u izvedbi pjesama dolazi prirodno kao tetris. U svojim karijerama oba su benda manje-više bila sklona eksperimentiranju i širenju vidika popularne glazbe. Zato ovo i nije pokušaj oživljavanja uspavale inspiracije. Ovo je punokrvni bend s vlastitim entitetom, različit i od Franz Ferdinada i od Sparksa, a opet sa zvukom koji je posve svojstven oba benda.

Oduševljava odlično nadopunjavanje glasova. Russelov falsetto i Alexov sjajan osjećaj za tempo i mjeru. Sve je nekako uklopljeno u smislenu cjelinu. Ponekad se može činiti da pjesme previše plešu po rubu, mada nikad ne prelaze granicu s one strane slušljivosti. I dok zvuk možda za neke pretjerano naginje nekom kabaretskom ugođaju, pjesme ostaju zarazne i pjevne unatoč prekomjernoj teatralnosti. Izražen smisao za dramu i samoironiju ionako je dio specifičnog rukopisa od kojeg Sparks nikada nisu odustali. Stoga čak ni takav pretjerani artizam ne gubi na svom šarmu jer, lako je navući se na pamtljive refrene na koje su nas navikli Franz Ferdinand.

Singlovi kao „Piss Off“ ili „Johnny Delusional“ bez greške mogu postati velike pjesme. Nikako ne možemo preskočiti komični promotivni singl; „Collaborations Don't Work“, koji zaziva najbolje konceptualne stvari u stilu Queen. Slično se može reći i za „Dictator's son“. Od ostalih dragulja treba spomenuti duhovite, ali zavodljive „Call girl“ ili „Police Encounters“, kao i  suludi synth pop s japanskom frazom; „So desu ne“.

Navodno su oba benda jednako sudjelovala u stvaraju pjesama, ali kada slušate te pomaknute tekstove, lako je pomisliti kako su ideje braće Mael (koji su i inače skloniji raznim tekstualnim eskapadama), upravo pale na plodno tlo vrhunskih glazbenika iz Glasgowa s odličnim smislom za hit.  

Unatoč efektnom naslovu promotivnog singla, neke suradnje ipak pale. Ovo je jedna od njih.

Toni Plićanić

Hits 446

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42