facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Studeni 2017
Format Kompilacije
Vrsta Alternative rock / Punk / Alternative/Indie Rock / Alternative Pop/Rock / Punk-Pop / Punk-Revival
Dodano Četvrtak, 04 Siječanj 2018
Žanr Rock
Length 1:15:52
Broj diskova 1
Edition date Studeni 2017
Država Europa
Etiketa Reprise Records
Catalog Number 564901-2
Edition details objavljeno: 17.11.2017.; producenti: Billie Joe Armstrong, Rob Cavallo, Andy Ernst, Green Day i Butch Vig
Tags Rob Cavallo Butch Vig Reprise Records Green Day Andy Ernst Billie Joe Armstrong

Review

Novi kompilacijski album Green Daya odgovara njihovoj karijeri općenito: obećavajuć na početku, fantastičan prema sredini, jako kvalitetan, no zatim progresivno razočaravajuć na samom kraju. Vrijedi li ga slušati? Definitivno! Hoće li vas privući da slušate neke novije stvari grupe? Baš i ne.

Da im zadnjih par godina ne ispadaju baš asovi iz rukava nije neka tajna, a to očito ne skrivaju ni sami članovi benda, s obzirom na to da je samo par pjesama u ovoj kompilaciji izvedeno iz njihovih posljednjih 4 albuma, to samo jedna (brojkom 1) s triptiha Uno!, Dos! i Tres!. Preko 3/4 albuma zato obiluje svim onim dobrim hitovima koje volimo slušati u svako vrijeme kad nam se sluša dobri stari Green Day. Koliko su svjesni da su starije stvari bolje i da ih je pametnije staviti na kompilaciju pokazuje to da je pet pjesama samo s njihovog revolucionarnog albuma Dookie, a još četiri s odlične punk-rock opere American Idiot. To je puno, ako se usporedi da je u popis stavljena samo jedna pjesma s debitantskog albuma i jedna s albuma Insomniac. Dakle, izgleda da se grupa stvarno zna i razumije što (mainstream) obožavatelji vole i žele čudi, i tako je aranžman ove kompilacije izveden odlično. Pravi je gušt razvaliti „Longview“, nakon čega slijedi još bolja „Welcome to Paradise“, nakon čega slijedi još bolja „Basket Case“ i skakati po stanu s metlom u ruci dok pospremaš stan praveći se da je gitara (hej, svi smo mi ljudi!). No, usporedbe radi, duet s country pjevačicom Miranda Lambert, mada je ugodan sam po sebi, blijedi pri usporedbi.

No ocjena albumu nije zbog lošijih pjesama u zadnje vrijeme – grupa je stavila najbolje od onog što je imala, pa iako ti albumi po kvaliteti baš i nisu na razini onoga što su bili – i to je sve u redu. Ono što predbacujem albumu je što su izostavili neke od najjačih pjesama grupa – umjesto „Holiday“, mogla je, primjerice ići fantastična devet-minutna „Jesus of Suburbia“, jedno od apsolutnih remek-djela grupe. Ako imaju problema s minutažom, a htjeli su imati pravilnu reprezentaciju, mogli su samo „maznuti“ jednu pjesmu sa „Dookie“ i ravnoteža bi bila postignuta. Također, s obzirom na to da gotovo polovica kompilacije sadrži pjesme sa samo dva njihova albuma (sveukupno ih je čak 12) pitanje je kome se ovaj album dodvorava – „pravim“ obožavateljima grupe, koji slušaju i vole sve njihove stvari (da, čak i one kasnije, jer pravi obožavatelji podržavaju sve od svoje grupe), ili više onima koji su se „zakačili“ samo na dva najpopularnija i najpoznatija? Green Day ima jako bogatu karijeru s puno odličnih stvari u svih preko 30 godina koliko postoje, i ovaj album je pun tih odličnih pjesama – čini se samo šteta što su sve te godine karijere praktički sveli na dva albuma, s ostalima kao usputnim zadovoljstvima da se napuni popis pjesama. Za potpuniji doživljaj, bilo bi dobro poslušati ovaj albuma zajedno sa njihovim prvim best of albumom International Superhits!, objavljenim 2001. godine.

Hana Ivković

Hits 184

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42