facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Rujan 2017
Format Albumi
Vrsta Post-rock / Alternative/Indie Rock
Dodano Petak, 27 Listopad 2017
Žanr Rock
Length 56:01
Broj diskova 1
Edition date Rujan 2017
Država Europa
Etiketa Rock Action Records
Catalog Number ROCKACT108CD
Edition details objavljeno: 1.9.2017.; produkcija: Dave Fridmann; snimano: 2016. - 2017. / Tarbox Road Studios (Cassadaga, New York)
Tags Dave Fridmann Mogwai Rock Action Records

Review

Koliko je dosadno postalo pričati (i pisati) o post-rocku... Malo koji bend kojeg trpamo u taj podžanr prihvaća njegov naziv, tu nedorečenu odrednicu. Kad je sredinom 90-ih osnovan Mogwai, njegovi su se članovi htjeli odmaknuti od tradicionalnih rock špranci koje su ionako bile na rubu izumiranja. Tko je prije točno 20 godina, kad je izdan ‘Mogwai Young Team’, mislio da rock može preživjeti? Na zapećak top lista poslali su ga techno, drum’n’bass, bubblegum-pop ispljuvci, boy bandovi i bljutavi, isforsirani post-grunge te sve truliji britpop. Mogwai su se tada okrenuli bendovima koji su kroz kasne 80-e i 90-e tiho poticali rock (r)evoluciju: Talk Talk, Slint, Tortoise, Low, Bark Psychosis, čitava američka slowcore i sadcore scena... Nitko od njih nije postigao opipljiv komercijalni uspjeh u to vrijeme, no dio publike je slušao. Među njima su bili i petorica škotskih mladića koji su podjednako voljeli drukčiju glazbu i nogomet.

Dvadeset godina kasnije, post-rock rasprodaje dvorane (čak i kod nas) te se više ne smatra novotarijom. Dapače, čini se kao da se plamičak te scene polako gasi. God Is An Astronaut i Explosions in the Sky (da nabrojim samo neke od važnijih) posljednjim uratcima ne oduševljavaju, Tortoise se tek solidno drži zahvaljujući stalnim eksperimentima s elektronikom, a novih zanimljivih bendova je sve manje. Mogwai za sebe kažu: ‘sviramo instrumentalni rock’,  no, htjeli-ne htjeli, svojim novim albumom ‘Every Country’s Sun’ spašavaju obraz žanra kojeg su, opet htjeli-ne htjeli, pomogli stvoriti i definirati.

U prilog tome ide i činjenica da ovaj album više od svih dosadašnjih ove grupe zvuči – tipično post-rokerski. Sve je jasno već slušanjem uvodne ‘Coolverine’, meditativnog komada koji je prvotno nastao kao dio zvučne podloge za dokumentarac ‘Before the Flood’. Zgodno je, slušajući tu pjesmu, promatrati pomalo distopijski omot albuma i zapitati se jesu li Mogwai konačno ‘propustili’ politiku na svoj pretežno instrumentalni album? Frontman i gitarist Stuart Braithwaite kaže da se to moglo dogoditi samo nesvjesno. Naslov albuma na prvu implicira razjedinjenost velikih sila u posljednje vrijeme, a ilustracija na omotu veliku katastrofu nepoznatog izvora koja nam se svaki čas sprema dogoditi. Bend nas pak umiruje sljedećom pričom: prijatelj prijatelja benda je mislio kako svaka država na svijetu ima vlastito sunce. Svi vjerujemo u američko neznanje (‘ignorance’ je bolja riječ), ali u ovu priču... teško. Od posljednjeg albuma grupe, ‘Rave Tapes’ iz 2014., doživjeli smo i propali škotski pokušaj otcjepljenja od Ujedinjenog Kraljevstva, Brexit, Trumpov dolazak na vlast u SAD-u... Bend je čak bio u Las Vegasu na dan njegovog prisezanja, a album su počeli snimati tek koji tjedan kasnije.

‘Every Country’s Sun’ je sniman u Tarbox Road studiju u šumama Cassadage, New York. Tamo stanuje dugogodišnji suradnik benda, Dave Fridmann. U navedenom studiju dosad su, među ostalima, snimali Sleater-Kinney, Ok Go i The Flaming Lips. Mnogo je te ruralne atmosfere završilo na albumu, koji je čitav, ako ne računamo ‘Coolverine’, nastao unutar dva tjedna u navedenom studiju. Svi albumi Mogwaija imali su tu mističnu notu, poglavito ‘Hardcore Will Never Die But You Will’, ali ovaj album po tom pitanju nema premca u diskografiji benda. Jezgra albuma slijedi već nakon spomenute uvodne skladbe i jedinog promašaja na albumu, ‘Party in the Dark’. ‘Brain Sweeties’ se lako mogla naći na ‘The Catastrophist’ Tortoise; ‘Crossing the Road Material’ ne iznenađuje, ali zadovoljava; ‘aka 47’ zadivljujuć je distopijski glazbeni komad, a ’20 Size’ spašava divljanje i ‘frktanje’ gitara u drugom dijelu pjesme. I dok je ‘1000 Foot Face’ logičan slijed albuma, no ipak predvidljiv proizvod, ‘Don’t Believe the Fife’ (Fife je škotska oblast, ali i vrsta malog puhaćeg instrumenta sličnog piccolu) je apsolutno predivna i biser ne samo albuma, već i cjelokupnog Mogwaijevog glazbenog asortimana. Potkraj albuma grupa odlazi u nešto izravnije i bučnije sfere: ‘Battered at a Scramble’ više priliči njihovim bučnijim počecima, a ‘Old Poisons’ je dubok naklon njihovim vječnim favoritima Slint. Naslovna pjesma, ostavljena za kraj albuma, pomalo je isforsirana i ne bi bilo čudno da ju oštriji kritičar ili fan prozove ‘fillerom’.

Mogwai kao da su htjeli s ‘Every Country’s Sun’ snimiti nešto što bi zvučalo kao best-of benda. Iako neke pjesme ovdje zaista zvuče tako u svakom smislu, prijašnjom rečenicom se više referiram na ukupni zvuk albuma koji vrlo uravnoteženo sažima povijest i bit grupe Mogwai i tako postaje jedna od idealnih ‘polaznih točaka’ za one koji se tek upoznaju s bendom. No, za dugogodišnje fanove ovdje nema iznenađenja, iako sumnjam da će ga bilo tko od njih odbaciti kao nevažan u diskografiji ovog sastava. Ako još niste preslušali ‘Every Country’ Sun’, znajte da nije eksperimentalan kao prethodnik ‘Rave Tapes’, ali će vam svejedno pružiti više slušačkog zadovoljstva. Svakako dovoljno da se odvažite i uputite na ‘hadž’ dok još traje europska turneja.

Filip Katić

Hits 137
Music Industry 3. Fitness Industry 1. « Music Industry 3. Fitness Industry 1. Mogwai Albumi Kronologija

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42