facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
In Live Concert At The Royal Albert Hall

Bookmark

Data

Released Travanj 2010
Format Video
Vrsta Heavy metal
Dodano Ponedjeljak, 22 Kolovoz 2011
Žanr Metal
Broj diskova 2
Edition date Rujan 2010
Etiketa Roadrunner
Tags

Review

Kada sam prije nekih desetak dana obilazio trgovine s glazbom kako bih doveo u ravnotežu koncentraciju serotonina u mozgu nailazio sam posvuda na velike popuste, što je očito posljedica krize u glazbenoj industriji i pada prodaje fizičkih zapisa. Tako sam u Dancing Bearu slučajno našao na polici ispred blagajne, među mnogim izdanjima spuštenih za 50 posto, i Opethov najnoviji live album iz 2010. snimljen u Albert Hallu. Isprva sam pomislio da ga je netko greškom ostavio na toj polici jer na kutiji nije bila naljepnica „50%“ pa sam skeptično pokazao DVD prodavaču i upitao nije li na krivom mjestu. Međutim na moje iznenađenje čovjek mi je rekao da se popust također odnosi i na ovo izdanje. U blagom šoku s obzirom na to da je riječ o sjajnom deluxe digipak izdanju koje uključuje 2 DVD-a i 3 CD-a i da je redovna cijena oko 230 kuna (na Amazonu je trenutno 37.49 američkih dolara), bez previše razmišljanja izvadio sam novčanik i platio tih 115 kuna dok se netko nije predomislio.

Koncert u Royal Albert Hallu koji se nalazi raspodjeljen na dva DVD-a, a sam zvučni zapis istog koncerta na 3 CD-a, održan je u okviru turneje „Evolution XX – An Opeth Anthology“ povodom dvadeset godina postojanja Opetha. Poznata duhovitost i privrženost referencama na bendove iz 1970-ih glavnog uma i pokretača Opetha, Mikaela Åkerfeldta, upada u oči već na umjetničkom dizajnu omota DVD-a koji potpisuju Travis Smith i Opeth. Omot je, naime, namjerno sličan Deep Purpleovom Concerto for Group and Orchestra s komičnim podnaslovom „The Loyal Disharmonic Orchestra Conducted by The Powers That Be“. Kasnije će se u drugom dijelu showa, nakon epske „Forest of October“ s njihovog debi albuma Orchid, Åkerfeldt zezati da zapravo donose death metal u dvorane visoke kulture. Možda je u vrijeme kada je Deep Purple izveo Concerto 1969. godine ta kontaminiranost klasike rockom i bila ponešto provokativna za čistunce, ali činjenica je da je Åkerfeldt zapravo doveo progresivni metal u prekrasnu „nacionalnu seosku dvoranu“ kako je jednom nazvan Royal Albert Hall zbog multipraktičnosti koja se ogleda u nastupima tradicionalnih klasičara, opere pa sve do pop izvođača te cirkuskih i sportskih događaja. Tim se nastupom Opeth pridružio kraljevskom društvu koje čine velikani poput Deep Purplea, Led Zeppelina, Davida Gilmoura, Erica Claptona i drugih.

U prvom dijelu koncerta na prvom DVD-u besprijekorno je izveden u cijelosti Opethov peti album Blackwater Park (2001) s kojim su se švedski titani probili i konačno osigurali materijalnu egzistenciju. Postava je ista kao i na zadnjem studijskom albumu Watershed (2008): Mikael Åkerfeldt (vokal, ritam i solo gitara), Fredrik Åkesson (solo gitara), Martin Mendez (bas), Per Wiberg (klavijature i prateći vokal) koji je najavio odlazak iz benda nakon sudjelovanja na snimanju nadolazećeg novog albuma Heritage, te sjajni zbunjeni genijalac Martin Axenrot (bubnjevi). Kao dodatak na prvom DVD-u našao se zanimljiv i informativan četrdesetminutni intervju s uvijek zahvalnim sugovornikom Åkerfeldtom u kojemu je odgovorio na neka odabrana pitanja fanova iz cijeloga svijeta.

Scena je minimalistički uređena s glazbenicima i opremom u prednjem planu te u pozadini klasičnim velikim četverokutnim video zidom na kojemu su se vrtjele projekcije. Obučeni u crno, bez trunke teatralnog pozerstva i u maniri staloženog nastupa Pink Floyda, pustili su da glazba unutar prekrasnog ambijenta Royal Albert Hall izađe na površinu u svom svojem sjaju. Čak se za vrijeme prvog dijela koncerta Åkerfeldt začudo u potpunosti suzdržao od duhovitih dosjetki između pjesama po kojima je poznat. Teško je ne primijetiti vibracije i atomosferu 1970-ih, što možda najviše dolazi do svijesti u izvedbi lagane kompozicije u E molu „Harvest“ u stilu Floyda obojane zvukom Hammond orgulja koje se na studijskoj snimci ne mogu čuti, te „The Drapery Falls“ u stilu King Crimsona. Dijelove koji su na studijskom albumu odsvirani akustičnom gitarom Åkerfeldt i Åkesson u potpunosti su odsvirali clean zvukom na svojim skupim Paul Reed Smithovima.



S glazbene strane riječ je o odličnoj produkciji tehnički besprijekorno odsvirnog koncerta izuzetno čvrste i moćne Opethove postave, međutim problem ovog DVD-a stvara neinteligentna montaža video zapisa. Iako je snimateljska ekipa Dash Productions Ltd imala na raspolaganju čak trinaest kamera raspoređenih posvuda po dvorani onaj tko je radio motažu napravio je vrlo osrednji posao potvrđujući da kvantiteta može često ići na štetu kvalitete i zaslužuje negativnu kritiku. Sve je u granicama normale dok su u pitanju lagane pjesme, lagani dijelovi i pauze između pjesama, no čim bend prijeđe u veću brzinu počinju nered i problemi. U većini slučajeva dok se kadrovi mijenjaju velikom brzinom (u stilu MTV montaže), često prateći ritam, statična kamera ostavlja tupav i nervozan dojam kao da je u pitanju niz pokretnih fotografija. Željelo se sve pokriti gotovo s transsubjektivne točke gledišta, no ne može se primjerice dogoditi da se za vrijeme solaže bez pravog razloga rezom pokazuju ostali članovi benda ili publika. To se nerijetko događa tijekom koncerta i zajedno s brzim rezovima vrlo brzo umara. Znam da nije riječ o nekakvom art filmu, ali trebalo bi se kada je riječ o ovakvim perfekcionističkim bendovima držati barem osnovnog načela prema kojemu je glazba uputstvo za montažu.

Drugi je dio koncerta koncipiran tako da pokaže dugi evolucijski put koji je bend prešao od prvog albuma Orchid pa sve do zadnjeg Watershed, tako da su izveli po jednu pjesmu sa svakog albuma kronološkim redom. Opeth je bend koji kao da je glazbeno oprimjerenje neobičnog slučaja doktora Jekyllea i gospodina Hydea. Od svojih je početaka imao dugačke pjesme u kojima su se spajale mračne i svijetle sile što se također očituje i u podvojenom Åkerfeldtovom pjevanju. Glavni razlog zbog kojega se može reći da su evoluirali leži u zvučnom, produkcijskom i kompozicijskom napretku. Tijekom vremena su gotovo nestali black i trash elementi koje su postupno zamjenili opuštenijim pristupom, punim otvorenijim akordim s kompliciranim progresivnim elementima. Kompozicije su napredovale i postale kompleksnije bez da se izgubilo na žestini, utjecaj starih progresivnih bendova iz 1970-ih i jazza je nezaobilazan, a Åkerfeldt sve više potiskuje zvijer u sebi naginjući se onoj ljepšoj strani vokala i egzotičnim harmonijama.

Sreća je da je snimka sačuvana u cijelosti bez rezova tako da je moguće neprekinuto uživati u cijelom događaju koji je u drugom dijelu prošao u nešto opuštenijoj i neformalnijoj atmosferi budući da je Åkerfeldt odlučio nadoknaditi šutnju iz prvog dijela i duhovitostima zabavljati publiku u pauzama između pjesama. Osim toga imate i priliku vidjeti necenzurirani trenutak kada je pri kraju zadnje stvari „The Lotus Eater“ Åkessonu na nekoliko trenutaka zbog tehničkih problema prestala raditi gitara.

Kao dodatak na drugom DVD-u našao se ne toliko uzbudljiv ali povijesno zanimljiv dokumentarac u kojemu su ostali zabilježeni neki trenuci iza scene s turneje „Evolution XX“, druženja s fanovima, neobvezna čavrljanja i slično. Fascinantno je koliko sva petorica članova benda kada siđu sa scene ostavljaju prizeman, neopterećen i nepretenciozan dojam običnih i normalnih ljudi, skoro kao da je u pitanju neki lokalni bend koji svira za sebe iz zabave. Åkerfeldt posebno ostavlja dojam osobe koja je ostvarila ideal sreće i ravnoteže u svom privatnom i javnom životu, pa kada u pauzi nakon pjesme „Advent“ dobaci da će nakon što završi koncert i još neke obveze ušmrkati kokain i masturbirati poput Erica Claptona, jasno je da je riječ o provokaciji potpuno normalnog clean lika koji nakon showa eventualno ode s ostatkom benda na pivo u lokalnu birtiju.

Opethov „In Live Concert“ vrhunski je koncert jednih od najvećih majstora progresivnog metala/rocka danas i poželjan je u svakoj kolekciji prije nego što u rujnu ove godine izađe novi album Heritage. Ako još poput mene naiđete na ovaj box u pola cijene ne trebate razmišljati ni trenutka. Zbog lošeg stila montaže video dijelu DVD-a dajem solidnu trojku, a audio zapisu izvrstan, što je sveukupno vrlodobar umjetnički proizvod.

 

Ljubiša Prica

Hits 238

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42