facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Masseduction


Bookmark

Data

Released Listopad 2017
Format Albumi
Vrsta Pop / Glam rock / Indie pop / New Wave / Synthpop / Electropop
Dodano Petak, 17 Studeni 2017
Žanr Pop-Rock
Length 41:36
Broj diskova 1
Edition date Listopad 2017
Država SAD
Etiketa Loma Vista
Edition details Objavljeno: 13. listopada 2017. / Producenti: Jack Antonoff, St. Vincent, Lars Stalfors i John Congleton
Tags St. Vincent Loma Vista Jack Antonoff

Review

"Želite li doznati išta o mom životu, poslušajte ovaj album." Kad sam autor, odnosno, potpisnik albuma ponuđenog na stolu, izjavi tako nešto u nekoj vrsti reklame, to se čini kao preskakanje cijelog niza samozvanih ili takozvanih analiza usmjerenih tobožnjoj srži djela kojeg seciraju. Annie Clark, odnosno, St. Vincent zanimljiva je i inteligentna autorica koja u vrlo rastezljivoj domeni indie popa već desetak godina nalazi pogodan poligon za svoje poigravanje glazbenim jezikom. Njezina očita otvorenost stalnim promjenama brzine i nadogradnji vlastite poetike reflektirala je njezin privatni život i obrnuto; novi, peti samostalni album "Masseduction" po svemu sudeći čini to najizravnije do sada, ali ne doslovno, ne dnevnički, već odabirom motiva i "zapleta", progresijom (ili regresijom) same glazbe.

Sjajni prethodnik "St. Vincent" bio je upravo glazbeni vatromet, pažljivo toniran, a razbarušen karusel najfinijeg, neopterećenog indie popa. Na njemu je autorica raspustila sve konce kojima je opreznije plela prethodna tri albuma te silinom samog zvuka natjerala svijet da joj se pokloni. Naravno, iza same siline stajala je i jasna autorska vizija, namjera da se glasno (iz)govori ono što se u datom trenutku nataložilo u duhu pozvanom na stvaranje. "Masseduction" (na prvu sam vidio "a" viška pa u naslovu nalazio obrazovanje umjesto zavođenja) dolazi kao širenje koncepcije uz okretanje više prema unutra. Ni nakon nekoliko slušanja nisam siguran – a svakako nisam uvjeren – da je ovaj iskorak u svom konceptu i uistinu posve uspješan.

Daljnje sintetiziranje zvuka dovelo nas je sada do synth popa kao prve poveznice, što mi već samo po sebi počinje ići na živce kad se osvrnem na današnju indie scenu. Naravno, ne treba u samom odabiru jezika nalaziti odmah jezične mane, ali letvica koju je St. Vincent podigla s prethodnikom dosta visoko na "Masseduction" tek je povremeno doticana, i to odozdo. Sjajan najavni singl "New York", kao i nimalo slabija "Los Agelles", naznačili su da je tu itekako bilo prostora i za remek-djelo, no s nekoliko u klišejima zauzdanim synth poskočicama sve skupa me podsjetilo na ono što je Cat Power oblikovala sa svojim albumom "Sun". No, St. Vincent je poželjela sve skupa održati i stalno dezintegrirajućim, pa će se njezin novi album dugo činiti nepreglednom nakupinom beatova i synthova, balada i parola, objava i najava. Možete tu pronaći i Princea i Bowieja, kao što mnogi i iščitavaju, ali ipak je to prije svega Annie Clark iza svoga pseudonima, samo ovoga puta pomalo izvan (samo)kontrole.

Možda uistinu možemo štošta na "Masseduction" doznati o njoj, jer ovo se uistinu čini njezinim najdirektnijim radom dosad, sabiranjem same sebe nakon uspjeha s albumom "St. Vincent"; ipak, pjesme ovdje možda najbolje funkcioniraju upravo bez takve prizme. Naslovna pjesma ili funkom ozračen "Savior" jednostavno su dosadne, s koje god ih strane gledali i slušali i što god u njima tražili, dok je uvodna "Hang on Me" pak jedan od najboljih ulazaka u neki album ove godine; "Pills" s gostujućim vokalima kantautorice Jenny Lewis i Anniene donedavne partnerice, glumice i modela Care Delevingne skrivene iza pseudonima Kid Monkey, podiže baš kao sveprisutne tablete, kao i nešto kasnije atmosferički glasna "Young Lover", ali završnica albuma ipak je pripala blijedim "Slow Disco" i "Smoking Section", toliko neupečatljivima u svojoj ulozi da gotovo poništava učinak bolje polovice albuma.

Naglašena sintetika i proširenje eklektičnosti kad je odabir (pod)žanrova u pitanju, uspijevanje gitaru učiniti praktički nečujnom, stalno, negdje više, negdje manje vješto balansiranje između pitkosti i avangardnosti, te marketingom i likovnom opremom mrvicu prenaglašen konceptualizam (možda više blaga pretencioznost) koje sam sadržaj ne može uvijek podnijeti i podržati ostavili su ovoga puta St. Vincent na pola puta. Srećom, na pola puta do remek-djela, pa tako ipak dobivamo solidan, pametan, tek možda u svom trenutku preambiciozan, od mnogih prebrzo hvaljen, a zapravo nedorađen album.

 

Toni Matošin

Hits 164
St. Vincent « St. Vincent St. Vincent Albumi Kronologija

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42