facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
A Kind Revolution


Bookmark

Data

Released Svibanj 2017
Format Albumi
Vrsta Alternative/Indie Rock / Contemporary Pop/Rock / Adult Alternative Pop/Rock
Dodano Utorak, 08 Kolovoz 2017
Žanr Rock
Broj diskova 1
Edition date Svibanj 2017
Država Europa
Etiketa Parlophone
Catalog Number 0190295830601
Edition details objavljeno: 12.5.2017.; produkcija: Jan
Tags Parlophone Paul Weller Jan "Stan" Kybert

Review

‘The Modfather’ ni na pragu šezdesete nema odmora. Dvije godine nakon solidnog i hrabrog ‘Saturns Pattern’ na tržište je izbacio ‘A Kind Revolution’, svoj 13. studijski album u samostalnoj karijeri. Ujedno je i proslavio 40 godina diskografske karijere, koliko je prošlo od slavnog punk prvijenca njegovih The Jam.

Iako je Paul Weller uoči izdavanja ’22 Dreams’ obećao kako u svom izričaju više neće ići ‘Stanley Roadom’ (čitaj: manjom linijom otpora), godine, skladateljska zrelost i privatni život ipak su nagnale Wellera da malo popusti i demonstrira nam ‘mirnu, ljubaznu i nježnu revoluciju’, kako bi se mogao prevesti naziv njegovog novog izdanja. Na prvo slušanje ‘A Kind Revolution’ čak ostavlja dojam presjeka karijere: ima tu zaigranosti prvog solo albuma, ozbiljnosti i zrelosti ‘Wild Wood’ i ‘Stanley Road’, ali i nastavka onog što je započeo prije desetak godina. Rezultat je dojmljiv album koji na prvu ne oduševljava, ali polako raste u  ušima konzumenta svakim novim slušanjem.

Najživahnije je stvari Weller gurnuo na početak: ‘Woo Se Mama’ i ‘Nova’ su veselice bez dubljeg značenja, ali svakako one zbog kojih će vam noga sama krenuti lupkati u ritmu. No, ipak ostaju u sjeni kreativnijih pokušaja s prijašnjih albuma, naročito prva pjesma koja povremeno ‘gubi dah’. I onda nagli zaokret: ‘Long Long Road’ je vjerojatno najljepša balada koju je Weller ikad napisao, iako ima veliku konkurenciju. Gudači su naprosto fantastično uklopljeni u kostur pjesme, a Wellerov glas je toliko emotivan na refrenu da se malo kome (pa i muškarcima) neće orositi oči tijekom slušanja. Baladni dio se nastavlja sa sjetnom i modernom ‘She Moves With the Fayre’, koja odlično balansira između pop-rocka, soula, jazza i lagane elektronike, te s ‘The Cranes Are Back’ s odličnim tekstom koji je, tematski gledano, središte albuma. ‘Hopper’ je, pak, simpatična stvarčica koja zvuči kao zrelija verzija davnog hita ‘That’s Entertainment’ iz The Jam.

Ne znam zašto, ali čini mi se da je New Yorku posvećeno previše pjesama da bi one mogle zvučati dobro. Posljednji pozitivan primjer mi je istoimena pjesma U2 s ‘All That You Can’t Leave Behind’, a Weller se sa svojom odom Velikoj Jabuci nije pretjerano proslavio. Mnogo više zadivljuje eklektična ‘One Tear’ s intrigantnim gostovanjem Boya Georgea, drugog velikog gosta albuma nakon Roberta Wyatta, koji je odsvirao trubu na ‘Fayre’. ‘One Tear’ je, uz ‘Long Long Road’ najbolja pjesma među ovih deset i jedina koja se stilski nastavlja na priču sa ‘Saturns Pattern’. Nije moglo bez malo blueserskog štiha, za što se Paul pobrinuo na ‘Satellite Kid’, koja se možda ipak pretjerano razvukla. Završnica albuma pripada, nažalost, najslabijoj pjesmi, ‘The Impossible Idea’, za čiji je naziv Wellera inspirirao kolega Noel Gallagher.

Ukupan dojam je i više nego dobar. Album je drukčiji od prijašnjeg te možemo reći da je Weller prekršio obećanje o ‘pomicanju granica svakim novim albumom’. Previše je ovdje ziheraškog pristupa u odnosu na ’22 Dreams’ i ‘Sonik Kicks’, no to je i Weller kojeg najviše volimo: radi ono što mu najbolje leži, a pritom nije jednoličan u izričaju te nas i dalje zna iznenaditi, bilo kvalitetom pojedine pjesme nakon 40 godina rada ili stilom (praćenje trendova s ‘One Tear’ ili ‘Phoenix’ s prošlog albuma, na primjer). U vrijeme kad se Depeche Mode pitaju ‘Gdje je revolucija’, a Green Day nas maltretira s bljutavim ‘Revolution Radio’, Weller nam nudi neki drukčiji, zreliji pogled na revoluciju: onu koja počinje od svih nas pojedinačno i naših odnosa s bližnjima. Takvi su mi revolucionari bez zadrške najdraži.

Filip Katić

Hits 74
Saturns Pattern « Saturns Pattern Paul Weller Albumi Kronologija

Posljednje recenzirano - Jazz