U2 je oduvijek prednjačio s idejama kako na glazbenom polju tako i na popratnima pa i na onima koja na kraju nemaju veze s glazbom. Najnovija ideja uvlači filmsku revoluciju u kinodvorane, a odaziva se na ime U2 3D. Kako to zapravo izgleda? Ispred mene hrpa mladih ljudi pjeva iz sveg glasa s rukama u zraku. Bljesak. Vrat bas gitare strelovito prolazi mimo mene. Bljesak. Ruka toliko blizu mog lica da je poželim uhvatiti. Bljesak. 3D tehnologija u kombinaciji s koncertnim filmovima je možda još na klimavim nogama, ali ovim uratkom napravila je prve samostalne korake prema široj kino-publici i dokazala da možete biti na vrhunskom koncertu vrhunskih majstora, a sve to u kinodvorani sa svemirskim naočalama na očima.

Budva je jučer definitivno bila najzakrčeniji i pozitivnom energijom najnabijeniji grad na Balkanu. Taksisti su zadovoljno trljali ruke zbog količine mušterija s kojima su toga dana poslovali, lokalni ""biznismeni"" svojim priručno napravljenim štandovima pokušali zaraditi koji euro na pivama i drugim napitcima koje su netom prije kupili u dućanu, a kasnije pokušali preprodati po nešto većoj cijeni dok je policija, nespremna na ovoliki broj posjetitelja, cijelu situaciju nastojala što usporenije odraditi i umjesto da olakša, posjetiteljima je otežala dolazak i odlazak sa mjesta događaja.

Završio je treći Zagreb etno festival, na kojem je upečatljivo dominirao balkanski i istočnoeuropski melos, a skoro su svi izvođači bili iz Europe, naročito iz jugoistočne Europe (Hrvatska, Slovenija, Bugarska, Makedonija). Najjači dojam ostavio je upravo Makedonac Dragan Dautovski, inače najpoznatiji po soundtracku za kultni film Prije kiše, koji je nastupio sa svojim kvartetom. Dautovski je inače etnomuzikolog i profesor narodnih instrumenata, a muzicira na čak preko 20 instrumenata.

Ako me je Blue Lines konačno razuvjerio da su gitara-bas-bubanj jedini mogući instrumentarij za pravu muziku, onda su me rani albumi Saint Etienne naučili da plesni pop itekako može biti jednako tako... "prava muzika". Cool muzika, bitna muzika. Jer, duboko sam uvjeren, u savršenom svijetu vrhovima top lista harali bi upravo singlovi ovog fenomenalnog, da ne kažem prekrasnog banda koji je dobio ime po marginalnom francuskom nogometnom klubu.

Naslov najnovijeg albuma Patricie Barber, The Cole Porter Mix, na prvi pogled daje naslutiti da se radi o klasičnom albumu u songbook tradiciji, možda čak o nekoj vrsti "predaha" nakon ambicioznog albuma Mythologies (2006). No, Patricia Barber je ovdje i dalje u svom elementu, bez popuštanja komercijalnim rješenjima, kao što bi se očekivalo s obzirom na izbor pjesmarice Colea Portera.

EKSKLUZIVNO!!! Iz radionice jedne od najvećih izdavačkih kuća kada je u pitanju West Coast Blues jedinstvene Delta Groove Music, upravo danas, 23. rujna izlazi najnoviji album The Blues Rolls On, koji potpisuje vrhunski bluz gitarista Elvin Bishop uz gostovanje i suradnju nekih od najvećih bluz glazbenika danas.

Bolje živjeti jedan dan kao lav, nego živjeti tisuću godina kao janje je izreka skoro dobra kao Bolje živjeti sto godina kao bogataš nego sedam dana u bijedi Bob Rocka, i to ne onog Bob Rocka koji producira Metallicu kad ju ne producira Rick Rubin već Bob Rocka koji producira spačke u Grupi TNT.

Metallica je bend koji je prije nekih 18-ak godina od milog djeteta stvorio metalčugu koja sam danas, i ova recenzija bi mnogima mogla zvučati sve, a samo ne dovoljno objektivna, ali eto ...

Premijera dokumentarnog filma redatelja Igora Kolovrata imena Hip – hop: Priča iz Hrvatske sa podnaslovom – 50 lipa osvaja scenu ili kako postati rapper u šest brzih školskih sati jučer u Cinestaru II privukla je šaroliko društvo od TV njuški koje štancaju razne reality emisije preko podmlatka Gangsterskih kuja™ do ljudi o kojima film i ponešto govori.

Jednostavno nazvan svojim rednim brojem u albumskom opusu grupe, Forth dolazi nakon desetogodišnje stanke u radu The Verve. Da, čak je i jedanaest godina prošlo od izlaska na tržište njihova najtrijumfalnijeg albuma Urban Hymns – paradoksalno, njihova konačnog proboja do širih slušateljskih masa i ujedno točke na i dotad uzlazne karijere. The Verve nikad i nisu bili tipičan band, a čak bih nadodao da ih je konstantno pratila loša sreća, koja, uz ostale probleme i limite, nikad nije dala jednom perspektivnom iskazu da doživi svoj vatromet.