Dobro ušuškani lovorikama i tantijemima Depeche Mode se već niz godina ne trude potvrđivati svoj kultni status nego formalno izbacuju albume svake četiri godine kako bi pronašli opravdanje za novu veliku turneju. Posljednji album, Delta Machine, je najbolji primjer koliko tu truda i interesa za pravljenje revolucije pod stare dane više nema - koketiranje s bluesom je možda osvježenje za zvuk legendarnog benda, no odrađeno je s toliko malo interesa da će u budućim analizama diskografije Depeche Modea vrlo vjerojatno biti ignorirano. Ipak, rutinski albumi kao povod za koncertne zarade su zapravo dio starenja gotovo svakog velikog benda i Depeche Mode tu ne treba osuđivati, pogotovo zbog činjenice da su još uvijek sposobni odraditi dosta dobar koncert.

Zagrebačka Tvornica je sinoć svjedočila odličnom nastupu profesora gitare Joea ‘Satcha’ Satrianija. Unutar dva sata pred punim Velikim pogonom, Satriani je predstavio svoj novi album ‘Unstoppable Momentum’, kao i retrospektivu bogate tridesetogodišnje karijere.

Kultni američki (izlizano, ali neminovno) post punk/noise/industrial bend Swans (ponovno okupljen 2010-e nakon trinaest godina pauze), je sinoć dobrano, ali baš dobrano protresao zagrebački Pogon Jedinstvo. Najavljivalo se da će biti glasno, jako glasno, i nije se pretjerivalo, ono sinoć je definitivno bio najglasniji koncert kojem je moja malenkost svjedočila. Nešto iza 21:30h s otvarajućom "To be kind", otpočela je seansa štovanja buke i distorzije u režiji maestra Michaela Gire. Bend nastupa u šesteročlanoj postavi, uz već spomenutog Giru, tu su redom: Norman Westberg - gitara, Phil Puleo - bubnjevi, Thor Harris - perkusije, bubnjevi, violina, Christopher Pravdica - bas gitara te Christoph Hahn na steel gitari.

Ako neko zna pomoći današnjem napaćenom mladom čovjeku izgubljenom na potezu između burze rada i zadimljenih birtija punih bezličnog života, to su oni.

Ako neko zna empatično pružiti rame za plakanje nad svim onim ženskim bićima, koje su nam iščupale srce, bacile na pod i nagazile ga, to su oni.

Severina u Areni Zagreb, Koja u Tvornici. To je sinoć bio Zagreb, grad kontrasta pri kojem se sjena šunda nadvija nad kulise ovoga grada. Zašto izvještaj s koncerta Discipline Kičme počinjem sa Severinom, koja je, složiti ćemo se, sasvim nebitna u čitavoj toj priči?

Kultur Shock vratio se u Zagreb i svojom svirkom i energičnim nastupom gotovo podignuo krov s Tvornice u čijem je velikom pogonu bio održan koncert. Brojni isprepleteni instrumentali, jaki bubnjevi i divlji ritam nosili su publiku u skakanje i plesanje do pojedinih trenutaka transa. Često je bio teži slučaj razabrati pojedine instrumente ili čak samu osnovnu melodiju, ali na ovakvim koncertima i u ovoj vrsti glazbe to nije ni bitno. Ljudi su došli vidjeti i čuti bend kojeg vole i čiji rad godinama prate – uživati u novim pjesmama, kao i u pregrštu onih starih čije riječi znaju napamet i koje u glas pjevaju s Ginom.

IndieKSET-ovci su nam jučer predstavili novi EP hrvatske mlade nade indie rocka – Achromatic Attic. Ovaj vrlo perspektivni mladi bend uspio je u vrlo kratkom vremenu od svog osnutka 2009. utemeljiti klub vjernih pratitelja i široki spektar energičnih i zanimljivih pjesama koje se mogu naći na njihovom prvom EP-u. Veseli Attičari za producenta ulovili su iznimno kreativnog i još energičnijeg Marka Mrakovčića, široj publici poznatijeg kao Mark iz Scrolla. Ta veza logično je urodila i split performance nastupom u KSET-u.

Gitaristička legenda i nekadašnji član Dire Straitsa, Mark Knopfler, u nedjelju navečer vratio se u Zagreb prvi put nakon 2008. godine, kada je nastupao u Domu Sportova. Knopfler je Arenu Zagreb posjetio u sklopu svoje turneje na kojoj promovira album "Privateering".

Žedno Uho, na čelu sa Mate Škugorom, ugostilo je potencijalno "veliko" ime indie scene – Mac Demarca. Ovaj Kanadski "klinac" od 20 i kusur godina, iza sebe ima lokalni projekt "Makeout Videotape" te dva samostalna studijska albuma sa pratećim bendom ("Rock n Roll Nightclub" te "2") i jedan EP. Iako ovakve glazbene biografije nisu ništa novo na današnjoj nezavisnoj glazbenoj sceni, pogotovo ako uzmemo u obzir da Mac svira i pjeva nekakav bizaran i opskuran soft rock u lo-fi kvaliteti popraćen androgenim ispadima. No u golemoj mreži nezavisnih glazbenih umjetnika, po mojem skromnom mišljenju Mac izlazi kao ozbiljan kandidat za razinu više". Ako je suditi po sinoćnjem nastupu u ugodno popunjenom kinu "Grič", čeka ga uspješna i zanimljiva karijera koju ćemo, nadam se, moći pratiti uživo u Zagrebu još koji put.

Što reći nakon Knopflerove gotovo dvosatne svirke u Areni Stožice? Ukratko - zasigurno nije podbacio, ali moglo je i bolje.