Rubrike
Dijelimo vam... Recenzirali smo...
Novosti i najaveČetvrtak, 17. Svibanj 2012 Srijeda, 16. Svibanj 2012 Utorak, 15. Svibanj 2012 21:39 - Keane: Mi smo alternativni bend Ponedjeljak, 14. Svibanj 2012 Nedjelja, 13. Svibanj 2012 Subota, 12. Svibanj 2012 PrijavaTagovi
album
aquarius
bend
blues
boogaloo
dream
dvorana
dvorani
gitara
koncert
kries
kset
kulture
live
manje
mnogo
nastup
njihov
odsvirali
pjesma
pola
pozornicu
publika
punk
ritam
rock
sgrecenzije
shakira
stage
svakako
svira
svirke
tome
uživo
vidjeti
vjerojatno
vokal
wall
world
zvuk
Created with Zaragoza Clouds |
Recenzije
|
Sve na jednom mjestu
Najčitanije
 Browse SoundGuardian in:Nadolazeći događaji
17.05.2012
Kapec, Labosh duo + ... 17.05.2012 Koncert za Baru 17.05.2012 Tribute to Ronnie Ja... 17.05.2012 | 21.00 Golden Buddha Jazz B... 17.05.2012 | 21.00 Abroad Experiments 17.05.2012 | 22.00 Take Me Out 17.05.2012 | 23.30 Funkytrain 18.05.2012 Hesus Attor & Consec... 18.05.2012 - 20.05.2012 xSTatic 18.05.2012 Muzikfantastique Posljednje komentiranoBOA koncertom u Aqua(1 komentar) Duh Sabbatha nadvio (5 komentara) Doživite Dan mladost (1 komentar) Cold Snap pobjednici (1 komentar) V.A. - "Split Blues (1 komentar) Oglasi |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Naslovnica 
Recenzije
Recenzije
 |
„New Blood“ je tek deveti studijski album glazbenog genija Petera Gabriela u njegovoj 40-godišnjoj karijeri, a i taj nije novi materijal. Album je neke vrste konceptualni nastavak prethodnog njegovog albuma Scratch My Back, koji je orkestralno preradio poznate pjesme drugih izvođača, samo što je na ovom orkestralno obradio svoje vlastite. Dva diska u specijalnom izdanju znače: jedan s vokalnim dionicama, a drugi samo instrumentali.
Ako se dosad niste još upoznali s Kinksima, vrijeme je da to učinite. Što je najbolje, imate prilike to učiniti sa stilom u obliku reizdanja prvih sedam njihovih albuma. Plus tri bonus CD-a koja sadržavaju EP-e, preostali mono materijal, kao i tridesetidvije strane dugačku knjižicu sa novim bilješkama, rijetkim fotografijama, memorabilijom, diskografskim podacima i još puno, puno toga.
The Singles Collection 2001-2011 je pomalo nespretan naziv ako ćemo ići po tehničkim karakteristikama albuma. Naime, prvi singl benda bio je Tomorrow Comes Today još davne 2000. godine, dok je posljednje izdanje bila pjesma Doncamatic koja je izašla 2010. No na stranu takve stvari, album je izvrstan presjek diskografije Gorillaza i jedan ugodan povratak u prošlost. 
Američki zvuk Thrillsa zapravo je varka o njihovom porijeklu. Oni su inače bili irski bend koji je malo kopkao britansku pažnju prvim albumom So Much for The City početkom milenija, no taj interes je brzo nestao. Da nije bilo Pitchforkovog umjetnog oživljavanja polupozitivnim kritikama, ne bi došli do trećeg albuma nakon kojeg im je neuspjehom iziritirana izdavačka kuća dala otkaz.
Objava kolaboracijskog, eksperimentalnog albuma 
Iako u svom imenu imaju riječi ples i škola, Prinzhorn Dance School s plesnom glazbom, još manje školom, nemaju nikakve veze. Podaci s interneta kazuju da su Tobin Prinz i Suzi Horn dio imena preuzeli su od njemačkog psihijatra i povjesničara umjetnosti Hansa Prinzhorna koji je između ostalog, skupljao likovne radove svojih pacijenata. Informacije radi, jedan je engleski kritičar napisao kako je jedino vrijedno spomena njihovo neobično ime. Je li bio u pravu? Ne baš.
Bradford Cox je zaljubljen. Vokal i refreni pod ruku vode zapetljane električne melodije, prozračuje paučinu sa svojih rastrzanih uzoraka, pjesma grije, smiješi se. Tu gdje je za očekivati pomaknutu i nemoćnu distorziju Deerhunter i ranijih Atlas Sound radova sad je melankolična, lucidn(ij)a, ranjivom akustikom i toplim stihovima obojana «suvremeni pop» estetika.
Scott Mescudi, svijetu poznat kao Kid Cudi, jedan od talentiranijih glazbenika današnjice i jedan od pionira novog vala alternativnog hip hopa, konstantno radi na novoj glazbi. Nakon dva dijela svoje Man On The Moon trilogije (treći se očekuje ove jeseni), odlučio je malo okrenuti svoj glazbeni pravac te je tako odlučio naučiti svirati gitaru, a zatim sa svojim producentom Dot Da Geniusom (zaslužnim za njegov najveći hit Day N Nite te niz izvrsnih pjesama s oba albuma - Trapped In My Mind, Marijuana) osnovati rock duet WZRD i izbaciti nešto rock glazbe. Ideja koja je započela kao EP od pet pjesama pretvorila se u cjeloviti album, a neki raniji, ne toliko uspješni pokušaji (Perfect Is The World, No One Believes Me) nisu uključeni u album, valjda zato što su njihovo mjesto zauzele daleko bolje pjesme, kao dokaz da je Cudi usavršio svoj novi pravac.
Rijetki su glazbenici koji imaju potpuno jasnu viziju i želju da budu nešto više od kul, popularnih, obožavanih idola za kojima sline curice, a žene skidaju mokre gaćice i grudnjake. Iza francuskog Alcesta nalazi se upravo takav, skroman i produhovljen romatičar koji živi nimalo tipičnim rockerskim životom. Neige (pravog imena Stéphane Paut), kao umjetnički perfekcionist nastupe shvaća dosta ozbiljno, pa na turnejama nastoji što je manje moguće pušiti i piti. Nimalo zanimljiv tip, vjerojatno bi procijedio pivopija Jim Jeffries ili u zadnje vrijeme kontinuirano napušeni Kevin Smith. Međutim, čini se da je samo riječ o umjerenom čovjeku, koji kada nije na sceni, navodno, voli popiti u društvu s prijateljima, uglavnom francuska vina te njemačka ili belgijska piva.
Jeste li ikada u rukama držali «soundtrack» jednog hrvatskog autora? Niste? Ništa čudno, jer takvih proizvoda gotovo da i nema. Skladatelji postoje, postoje i domaća estradna lica koja su neke svoje radove postavili kao zvučnu kulisu u filmovima, no i jedni i drugi te iste radove rijetko su objavljivali na nosačima zvuka. Na našem malom tržištu sluha nema niti za nešto što je «vanka» odavno mainstream, pa je pravo osvježenje u rukama držati pravi pravcati CD filmske glazbe. Autor za naše prilike neuobičajenog izdanja, koprivnički je skladatelj, aranžer i producent Dalibor Grubačević čiji je album «artEdox» prošle godine svrstavan među najuspjelija domaća ostvarenja. Preciznije rečeno, to je kompilacijski album s temama iz dokumentarnih filmova za koje je glazbu od 2005. do 2011. godine napisao Grubačević.
Nizanje albuma, nekom logikom, kad-tad zapadne u stagnaciju i, konačno, u degresiju. Tako to ide s kreativnošću – floskula koliko i praksom dokazana istina; nepouzdano je to vozilo, dar kojeg treba njegovati bez robovanja i kojeg, naposlijetku, treba uzimati prvenstveno kao dar darovan s određenim smislom i (višim) ciljem te kao takvog braniti od zloupotrebe i napuhavanja ega. Ta nepouzdanost i logika trošenja proizlazi upravo iz ovih zamki čije zaobilaženje prezentira sve one slatkorječive legende o nepresušnim talentima. Kurt Wagner sa svojim instrumentalnim ansamblom, čije bi ime u prijevodu na hrvatski više priličilo birtijaškim zabavljačima u najboljim godinama s kilogramima janjetine kao honorarom nego sofisticiranom transžanrovskom kolektivu vrsnih muzičara, uz sve svoje slabosti, poroke i ograničenja, već treće desetljeće s(amo)uv(j)ereno brodi muzičkim parobrodom kroz rukavce i šipražja americane bez dužih sidrenja u definiranim lukama a ipak njegujući konzistentnost do mjere da se sve čini kao… pa, nizanje albuma.
Ja nisam, oni nisu, On nije, možda vi zaista jeste… Za razliku od prvog albuma Jar Marsen iz 2006. godine koji su sami izdali i promovirali, njemački instrumentalni post-rockeri Condre Scr snimili su novi You Are Genius za jednu malu njemačku nezavisnu izdavačku kuću Oxide Tones posvećenu post-rocku. 
Prije nego što je Gotye nedavno objavio svoj veliki hit Somebody That I Used To Know malo tko je uopće čuo tko je taj čovjek. 
Gospodin Isaak je jedinstveni vokal. Ima nevjerojatnu sposobnost učitavanja smisla u glazbu. Ono što je kod njega jedinstveno jest činjenica da je zaljubljen u začetke rock'n'rolla. Glazbenike poput Presleya, Casha, Jerry Lee Lewisa, i mnoge druge manje poznate upoznao je u najranijoj dobi i oni su ostavili trajan trag u njemu. Do te mjere trajan, da su nastavili postojati u njemu sav njegov život – glazbeni i osobni. Njegov glazbeni put posve je obilježen tim razdobljem, sva njegova muzika ima taj prepoznatljivi duh. I Chris Isaak to savršeno radi – stvara vlastitu muziku u kojoj se jasno vide bitni utjecaji tog duha. Kako je nostalgično i gorko-slatka njegova Wicked Game, kako ljepljiva Blue Spanish Sky. To je Chris Isaak u svojem najboljem izdanju.
Pilula je prvi album Lollobrigide nakon ostvarivanja masovne prepoznatljivosti osvajanjem Best Regional Act Awarda na MTV EMA 2009. Mediji su tada konačno preusmjerili svoju pažnju s Ide Prester na njezin najzanimljiviji hobi i Lollobrigida je ubrzo postala u medijima dobro prihvaćen bend, a tada aktualni singl Volim te postigao je neočekivan uspjeh. Danas svi i dalje znaju što je Lollobrigida, ali medijski balon se ispuhao i glazba ponovno prolazi relativno nezamijećena u odnosu na vrijeme osvajanja nagrade. Bend pri tome ostaje tek jedna od točaka u izjavama Ide Prester dok vjerno slijedi svoju ulogu alternativne Stefani Hohnjec pojavljujući se na otvaranju svakog drugog ugostiteljskog objekta u Hrvatskoj. Ako nešto može promijeniti takvo stanje, to bi trebao biti treći album.