Autor/ica: Antonio Hadrović, dana 17-01-2011 07:26
Ocjena:
6/10
Ovo je osmi live album, ako ne računaš hrpe bootlega sa turneja od 2000. do ove posljednje iz 2009. i dijela 2010. kada se promovirao Backspacer. Postavlja se iskonsko pitanje da li Pearl Jam 2011. treba live album? Barem onaj koji se plaća?
Ako si normalan ljubitelj Vedderovamorrisonolikog vokala i teenage angsta u kasnim četrdesetima, tada ti ovaj album ne treba jer sve što trebaš čuti uživo si već čuo; MTV Unplugged kao bootleg ili MTV Unplugged kao rehabilitirano i legalizirano DVD izdanje imaš, Live on Two Legs imaš, koncert iz Zagreba (26. rujna 2006.) imaš ili si bio tamo; Live at the Gorge 05/06 i pripadajućih sedam diskova možeš preslušati ako si dovoljno uporan. Hej, ipak traju 480 minuta.
Dakle, treba li ti ova, super radiofonična i čista kompilacija osamnaest pjesama (dvije obrade; PiL i Joe Strummer samostalno) po izboru benda iz zadnjih sedam godina na cesti i od stadiona do stadiona?
Ne, jer na njoj nema ništa novo. Ima, doduše, bend koji jebeno zvuči i ako ti ikada Pearl Jam budu u gradu, posjeti koncert jer Vedder još uvijek ostavlja srce na pozornici iako se više ne penje po rasvjetnim stupovima i balkonima. I pjeva sve hitove sretnih devedesetih. Ovdje su i State of Love and Trust (sa sountracka filma Singles, a redatelju ćemo se vratiti nešto kasnije), Alive (koji se vrtio čak i na Metalmaniji kada je Pišta imao napadaje dobrog ukusa) i Jeremy1 u kojem daddy je postao father vjerojatno u isto doba kada je Eddie na omotima ploča postao Ed Vedder.
Kad smo kod vinila, ovo isto izlazi na crnoj plastici i kao dio super deluxe box seta od 60 € (užasno popularan način prodavanja iste stvari u drugom pakiranju od kada se shvatilo da sam CD više ne prodaje ništa) što će 5 000 jam heada pokupovati jer je set numeriran i limitiran. Disk i digitalna distribucija pokupit će nekih 100.000 na globalnoj razini i to je to. Da se razumijemo, ovo je kvalitetan, ali očekivano kvalitetan album benda koji je špicu inovativnosti imao prije petnaestak godina i koji od 2000.-e do danas uporno izdaje ništa-posebno albume, no ima ogroman fan base koji je gladan bootlega kao nekad utripani ljubitelj Grateful Deada. Pošto ne mogu prodati glavu Jerryja Garcije, od Pearl Jam će kupiti sve što je dobavljivo. Pogotovo što bend još nikada nije izdao apsolutno smeće.
S druge strane, ako Live on Ten Legs pustiš nakon Live on Two Legs, dobiješ malo dulji prosječni koncert koji otvara Corduroy (kao što je nekad i otvarao) i zatvara Yellow Ledbetter (kao što i inače zatvara) s materijalom iz Ten naguranom pred kraj i Even Flow (u prosjeku) oko 10. mjesta na set listi. Za potpuni doživljaj nedostaju ti dvije stvari: Encore Break 1 i Encore Break 2. Za simulaciju oko 22. stvari stisni pauzu na minutu i trideset i plješći. To isto ponovi, ali ovaj put samo na 60 sekundi tri pjesme prije Yellow Ledbetter i SoundGuardian ti čestita jer upravo si imao vrlo intimni i samo svoj Pearl Jam trenutak.
P.S. Cameron Crowe, onaj redatelj spomenut kod filma Singles, snimio je dokumentarac o bendu, Pearl Jam Twenty, koji izlazi van na proljeće. Biti će zanimljiv; zanimljiviji od Live on Ten Legs sigurno. Osim filma biti će tu i monografija i soundtrack.
Osobna karta albuma
Izvođač
Pearl Jam
Naziv albuma
Live On Ten Legs
Izdavač
Monkeywrench
Miks pjesama
Brett Eliason
Datum objave
17. 1. 2011.
Snimano
2003. - 2010.
Posebna napomena
Standardno izdanje s jednim diskom
Popis pjesama
01. Arms Aloft (obrada Joea Strummera & The Mescaleros)
02. World Wide Suicide
03. Animal
04. Got Some
05. State of Love And Trust
06. I Am Mine
07. Unthought Known
08. Rearview Mirror
09. The Fixer
10. Nothing As It Seems
11. In Hiding
12. Just Breathe
13. Jeremy
14. Public Image (obrada Public Image Ltd.)
15. Spin the Black Circle
16. Porch
17. Alive
18. Yellow Ledbetter
1Jeremy Wade Delle iz Richardsona, Texas, imao bi u veljači 35 godina da 8. siječnja 1991. nije odlučio da mu je dosta gramatike engleskog jezika. Tu je odluku naglasio ispaljivanjem jednog metka u usta pred kolegama u učionici. Kao što vidiš, Jeremy je uspješniji samoubojica od Mate Miše Kovača koji je to isto pokušao 1999.
Pearl Jam snimio je spot gdje glumac na kraju stavlja pištolj u usta, ali to se MTV-ju nije svidjelo pa su spot premontirali. Pičke.
Dobro složit ću se da se ne radi o posebno zanimljivom izdanju ali moram se osvrnut na jednu konsataciju autora; "Od 2000.-e do danas uporno izdaje ništa-posebno albume, no ima ogroman fan base koji je gladan bootlega kao nekad utripani ljubitelj Grateful Deada". "Pearl Jam" album iz 2006. ulazi u top 3 njihovih albuma (uz Ten i VS.), a faza od 2000. nadalje je nezanimljiva samo onima koji očekuju novi "Ten" a to se neće nikad više desit....
iako sam veliki fan pearl jama, moram se složiti da je ovo ništ poseban album za fanove jer sadrži sve pjesme i verzije pjesama koje većina fanova već ima na službenim bootlegima benda.
Izbor pjesama mi je odličan ali izbor verzija pjesama je koma, kao da su išli izabrati najgore izvedbe sa zadnjih deset legova, ali pearl jam je uvijek bio pomalo čudan pa se niti ne trudim shvatiti cemu to.
ono što mi se sviđa na albumu je odličan mix i kvaliteta zvuka, pogotovo na ploči.
apsolutno najbolje stvar na albumu: Nothing as it seems