Autor/ica: Anastazija Vržina, dana 20-04-2011 09:21
Ocjena:
10/10
Možemo odmah u glavu: Svijet glamura je sjajan album - sigurno najbolji druge dekade postojanja Hladnog Piva, odnosno vrhunac zaokružene pretpostavljene trilogije (Šamar – Knjiga žalbe – Svijet glamura).
Tvrdim to bez zere uvlačenja najvećem bendu u Hrvata, jer oni koji me znaju znaju da sam njihov totalni nefan. Tvrdim to i iako sam sto posto sigurna da se s tim neće složiti njihovi okorjeli fanovi, punkeri u globalu, niti dežurni dušebrižnici koji pomno prate njihovu karijeru.
Prvi se neće se složiti zato što ovaj album jest i nije Hladno Pivo na koje su navikli - a navike stvaraju konkretna očekivanja koja na Svijetu glamura neće biti ispunjena na način kakav oni podsvjesno žele. Drugima će to biti neke vrste izdaja žanra koje Hladno Pivo tako predvodnički njeguje i štiti. Treći će reći da su postali mainstream (što jesu i to poodavno pa i nije neka novost), da nemaju volje za novim (opasnim) izazovima i da se kreću u okvirima sigurnog i kompromisnog rješenja koje neće talasati u društvu.
Navikli na cinizam i/ili ironiju u HP-ovaca, te beskompromisnu kritiku društva u (češće) ranijim fazama – ovaj je album poput izdaje. Bože, jel moguće da oni niti jednom riječju ne spominju HDZ, korumpiranu vlast, generale, Todoriće i tešku ekonomsku situaciju i neimaštinu s kojom se većina Hrvata danas bori? (Ispravka: hadeze se spominje!). Jel zato Hladno Pivo napravilo lošiji album? Uopće ne.
Zanimljivo, meni je sve to i nije do sada palo na pamet, da se nisu bavili svim tim. Zato jer nije bitno da baš svi izvođači koji postoje u Hrvatskoj pišu budnice. Oni su svoj bunt ispisali davnih dana i pisati ih opet bilo bi recikliranje samog sebe. Ako im se već to ne piše i ne bavi s tim iz bilo kojih, osobnih, neegzistencijalnih i inih razloga, bar su bili toliko pošteni pa se toga nisu niti primili.
Primili su se istovremeno i onoga što najbolje znaju (kritika, ironija, duhovitost) u sferi koja ih je u kreativnom razdoblju najviše zanimala a to je naša jetsetterska Red Carpet stvarnost i, budimo surovo iskreni – nacija (da, dragi moji - da Hrvati sve to ne gledaju, ne čitaju i ne prakticiraju nijedan im to ne bi niti servirao i ne bi svi bili robovi tih glamurozarija) i nečeg posve novog – uključivanja nekih novih glazbenih stilova u svoj prepoznatljiv punk-rock.
Tako smo radi totalno ironičnog razloga dobili miks pjesama koje neke od njih imaju jaku podetiketu upravo osmišljenog žanra „rock cirkusa/seljačije“. Namjerno ovdje ne koristim termin koji se upotrebljavao za Bregovićevo Bijelo Dugme i kasnije Lošin Plavi Orkestar – pastirski rock. Iz dva razloga: što su potonji sami sebe smatrali strašno bitnima i shvaćali sebe i tu vrstu rocka preozbiljno - i adekvatno tome ne bi nijednom njihovom albumu dala više od 3. Drugi razlog je što je ovakva kombinacija kakvu nam je ponudilo Hladno Pivo na ovom albumu, veličanstvena zaj**ancija koju neće ukapirati samo oni koji nemaju nikakav smisao za finese i kojima je duhovitost neprijateljski teritorij. Fan – nefan, svejedno. Ili kapiraš ili ne. I pod tim ne mislim na tekstove, nego „novi glazbeni stil“.
Na kraju balade – nitko još kod nas nije napravio album na temu sprdanja s lokalnim „glamurom“. I u tom smislu su opet pokazali da s pravom predvode našu glazbenu scenu. Opet su prvi. Kritizirati „prirodu i društvo“, vlast i lopovluk naših „biznismena“ je passe. Kako su album „sklepali“ nije im niti za odreći hrabrosti. Budimo realni: bit će vas dosta koji ćete ovaj album pokopati..
Druga je stvar što je Hladno Pivo točno znalo što hoće i uvjerena sam da nisu promocijske floskule kada izjavljuju da su jako zadovoljni albumom. Imaju i radi čega biti zadovoljni.
Velik je izazov i odgovornost raditi recenziju albuma izvođača koji je velik i bitan i kojeg se prati kao i sve što se o njemu piše. I kojeg autor dobro poznaje i prati. Još je izazovnije i odgovornije pisati o velikom i bitnom izvođaču koji se autoru naročito ne sviđa, ne prati ga ili jednostavno nije „u tom filmu“.
Imam taj nos koji jednostavno zna kada će netko od takvih izvođača napraviti sjajan album čim čujem prvu pjesmu tj. singl (prije albuma). Tako je bilo i s posljednjim albumima AC/DC-ja i Iron Maidena recimo.
A nisam u „Hladno Pivo filmu“, punk mi ne leži.
Reda i posla radi išla sam 2007. na onaj koncert na Šalati s iscrtanom namjerom da odradim fotkanje onih prvih par stvari te ostanem još onih 20-tak minuta nakon, koliko ti treba da ispiješ politarsku pivu. Štoviše imala sam već opsežne planove kada i gdje se naći dalje sa svojom škvadrom za izalazak „čim riješim koncert“. Ostala sam do kraja koncerta, raz**ala sve planove za kasnije i rekla: „svaka čast!“ Nisam postala fan niti sam išla drugi dan kupiti sve njihove ploče/CDje, niti sam ih kasnije odjednom počela slušati. Ali kad nešto valja, onda valja.
Četriri godine kasnije kad sam čula Ezoteriju, potrudila sam se da već u subotu pokupim album, a to u pravilu nikada ne činim. Mislim zašto i bi, kad sam nefan.
Uglavnom dobili ste sliku, zar ne?
Na Svijetu glamura nema lošeg detalja, nema prosječnog detalja. Ima drugačije dinamike i manje izravnosti i veće suptilnosti i pod time mislim na onih nekoliko „ljubavnijih“ laganijih glazbenih tema i adekvatno Miletovih tekstova, a sve ostalo je „narodni“ hit do hita.
Punk se malo povukao nauštrb rocka i time će sigurno pridobiti lijepu brojku novih prijatelja benda (mene jesu), pokojeg će i izgubiti (što je manje vjerojatno, vjerojatnije je da će tih nezadovoljnici samo gunđati do slijedećeg albuma). Cirkusarija sa dodavanjem seljačkijeg stila i rima u taj rock mora biti tamo da bi cijela stvar imala smisla. Na tankom su ledu bili ali tako nešto a s ovakvim rezultatom može izvući vjerojatno samo Hladno Pivo.
Ono što mene naročito oduševljava jest da su taj „rock“ dio nabrijali do daske, odradili nekoliko fenomenalnih gitarskih i posebice, bas riffova (totalni mrak u „Ima da te lajkam), Stipe se razmahao trubom i tubom... toliko jasnoće u njihovom zvuku mi se čini da nije bilo nikada do sada - mogu raspoznati gotovo svaki instrument koji su upotrijebili.
A kad maknete vokal (tekst, to jest) da vam ne odvlači pažnju i te „seljo-folk“ dionice iz pjesama, ukazat će vam se čista, punokrvna, nabrijana rock materija koji sama za sebe može nositi bilo koji album u glazbenom smislu.
Osobna karta albuma
Izvođač
Hladno Pivo
Naziv albuma
Svijet glamura
Izdavač
Menart
Produkcija
Edi Cukerić - Cuki
Datum objave
16. 4. 2011.
Snimano
RSL Production, Novo Mesto veljača/ožujak 2011.
Posebna napomena
Standardno izdanje s jednim diskom
Popis pjesama
01. Svijet glamura
02. Ima da te lajkam
03. Fotoaparat
04. Premali grad
05. Evo mene na ručku
06. Pravo ja
07. Kirbaj i kotlovina
08. Može
09. Lift
10. Bilo koji broj
11. Slobodni pad
12. Ezoterija
Očajna recenzija. Trebao sam prestati čitati kad je naša vrla recenzentica počela hvaliti svoj nepogrešivi nos. Općenito, cijeli tekst zvuči ko da ga je neki bloger sa 15 posjeta mjesečno pisao a ne stranica koja se želi ozbiljno shvaćati.
Čitam pomalo komentare i čini mi se da su fanovi pšomalo razočarani,. nisam onaj okorijeli fan i možda m ije s toga ovo jedan od boljih albuma Hladnoga Piva. Čini mi se drugačiji i bolji. Ljudi, poslušajte ga još koji put. Dajte si vremena. Ponekad glazbi treba duži perio da dopre do uha. Ja ću album nastaviti slušati
Ja ne mislim da je ovo neko njihovo odrastanje, mislim da je ovo neki po meni hrabri (ne vjerujem da nisu ukapirali da ovaj album neće biti lako prihvatiti) iskorak u nešto drugo ali ja to ne vidim u smislu idućeg smjera nego više kao blaže eksperimentiranje da naprave nešto novo. Nemam pojma što im je u glavama ali nekako sam sigurna da ovo neće više ponavljati. Da ponove ne ovaj album bi retroaktivno prestao imati smisla. I da vrlo vjerojatno će ti nakon više slušanja biti daleko bolji ukoliko ti je album na prvo slušanje sjeo. Naročito ako na te folk uljeze gledaš kao sprdnju što i jesu. Ja sam teški mrzitelj folka bajdvej
Nije njihov ponajbolji album... Od Piva je sa tolikim stažem teško i očekivat loš album i sigurno je bolji od 90% ostatka kod nas, no to je zapravo žalosno. Tekstovi nisu direktni i osobno ne volim folk uljeze u pjesmama. Zabavan album, možda promijenim mišljenje kad preslušam par puta i kad mi sve sjedne jasnije. Voli bi da ima barem nekoliko pjesama tipa Biološki sat, Soundtrack za život.... Nadam se da to nije njihovo odrastanje jer pitanje je kako če zvučat idući album onda.
