Arsen Dedić aktivno pjeva i sklada od daleke 1963. i od 1969, odnosno, albuma "Čovjek kao ja" nanizao je impozantan niz radova iz njemu svojstvene šansonjerske ladice, ali i muzike za film i TV, djecu, klape i zborove i da ne nabrajam dalje područja u koja je zašao ovaj Krleža suvremene hrvatske muzike. Takav opus svakako je zaslužio povremena pospremanja i katalogiziranja. "Arsenal" je objavljen 1981. i donio je ponovne, produkcijski podebljane i modernizirane snimke singlova nastalih u razdoblju od 1963. do 1976. Arsenovi najraniji radovi poput antologijskih "Kuća pored mora" i "Moderato cantabile" tako su dobili tretman već sasvim novoga doba kojem su na vratima opasno kucali sintisajzeri.

 

Ako je u svoje vrijeme ovakva kompilacija imala svrhu reanimacije (mada je organizam tih pjesama bio itekako zdrav) i diskofilskog pospremanja, trideset godina kasnije, osobito nakon podrobne antologije "Dobrotvorov dom" o kojoj sam imao čast i zadovoljstvo pisati prije par godina, njezina je opravdanost bitno smanjena. Pozdravljam svako reizdanje iz arhiva domaće muzičke proizvodnje, ali čini se kako je odabir "Arsenala" za takav tretman gotovo isključivo nostalgičarske naravi. U digitalno doba, uostalom, kompilacija od samo deset pjesama, odnosno, vinilnih četrdesetak minuta jedva da drži vodu i uz najspretnije biranu set-listu. "Arsenal" okuplja uistinu antologijske pjesme i njihove vrijedne modernizirane verzije, no preporučio bih ipak svakom tko se s Arsenom želi bolje upoznati bilo koju od "debljih" kompilacija ili regularne albume, a kao prijedlog Croatia Recordsu za reizdavanje progurao kao mnogo bitnije, primjerice, albume Haustora (odavno već zapelo na prvom albumu).