Accept je 'vlasnik' najspektakularnijeg heavy metal reuniona s albumom „Blood of the Nation“ (2010.), među kritikom, a pogotovo među fanovima prihvaćenim s velikim oduševljenjem. Da su prezadovoljni, obožavatelji svih generacija pokazali su na trijumfalnoj turneji koja je uslijedila i potvrdila da status metal ikona kojeg Accept ima nije nimalo upitan, bez obzira na skoro desetljeće i pol dugu pauzu.

 

Više od godinu dana duga turneja obujmila je i nastupe na utjecajnim festivalima, support velikom AC/DC – u, a okončana je sredinom srpnja nastupom na Metalcampu 2011. Nova turneja u 2012. podijeljena je u dva dijela, proljetni i jesenski, bez festivalskih nastupa, pa će tako koncerti poput zagrebačkog biti rijetka prigoda publici da vidi Accept u promociji novog albuma „Stalingrad“, glazbenoj priči o jednoj od najvećih bitaka u povijesti prezentiranoj kroz dvoje umirućih ljudi koji nalaze utjehu jedno u drugom.

 

Sudeći po impresijama fanova i  kritike jasno je kako se radi jednako dobrom albumu kao i „Blood of The Nations“, za što velike zasluge idu poznatom britanskom producentu i gitaristi legendarnog Sabbata Andy Sneapu (Megadeth, Testament, Nevermore, Opeth, Exodus, Killswitch Engage …), koji je na oba povratnička albuma napravio sjajan producentski posao.
 

Priča o Acceptu traje više od četiri desetljeća i teško se oteti dojmu kako je riječ o jednoj od najznačajnijih metal priča svih vremena i uz one o Scorpionsu najvećoj njemačkoj glazbenoj uopće. Band X je 1968. osnovao pjevač Udo Dirkschneider, a iz njega je 1976. godine 'niknuo' Accept. Tri godine je trebalo da objavi debitantski album „Accept“, a uslijedili su „I'm A Rebel“ (1980) i „Breaker“ (1981). Ključna godina i album bila je 1982. i „Restless And Wild“, koji je donio evoluciju u soundu i smatra se jednim od pionira heavy-speeda. Idući albumi „Balls To the Wall“ (1983.), „Metal Heart“ (1985.) i „Russian Roulette“ (1986.) spadaju u klasike heavy metala i period je u kojem je Accept bio na vrhuncu karijere. 1987. godine odlazi Udo Dirkschneider, a novi vokal je David Reece s kojim je snimljen „Eat The Heat“ (1989). Na isteku 1989. objavljen je kraj Accepta, reunion se događa 1992., godinu kasnije izlazi „Objection Overruled“, iduće „Death And Raw“, a 1996. „Predator“. Tada se Udo ponovno odlučuje ozbiljnije posvetiti svom bendu U.D.O., a Accept ponovno raspada. 2005. stiže kratkotrajni reunion u 'classic line-upu' tijekom kojeg Accept održava nekoliko nezaboravnih koncerata na velikim ljetnim festivalima, no Udo nekoliko puta odbija ideju o potpunom povratku i ostatak Accepta objavljuje odluku da nastavlja bez njega.

 

Nemoguća misija traženja novog frontmana ipak je postala moguća i to zahvaljujući angažmanu Marka Tornilla (T.T. Quick) koji je 2009. potvrđen kao novi član benda. On se pokazao sjajnom liderskom, ali što je još važnije i vokalnom zamjenom za Uda i Accept se vratio ako ne jači, onda bar jednako jak kao i sredinom osamdesetih. Melodijama nakrcani, glasni i rezolutni gitarski riffovi, proklizavajuće solaže, hrapavi vokali i tempirane ritam sekcije vratile su se na svjetske pozornice kojima uz legendarne „Metal Heart“, „Princess of the Dawn“, „Fast As A Shark“ ili „Balls To The Wall“ vladaju i nove metal himne „Teutonic Terror“, „The Abyss“, „Pandemic“, „Stalingrad“, „Shadow Soldiers“…

 

Podaci o cijenama ulaznica, početku prodaje i mjestima na kojima će se moći kupiti bit će objavljeni uskoro