Intervjui

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

Daniel Peranic

Daniel Peranic jedan je od mnogih hrvatskih glazbenika koji su svoju sreću i karijeru odlučili realizirati u inozemstvu. Daniel je bubnjar koji već nekoliko godina živi i radi u Londonu te se polako uspinje na tamošnjoj glazbenoj sceni. U razgovoru s njime saznali smo ponešto o njegovom trnovitom glazbenom putu, dosadašnjim suradnjama te mogućnosti povratka na domaću scenu.

Za početak nam reci nešto o svojim počecima – u Londonu, ali i prije toga.

Svirao sam po Rijeci. Klasična priča: Ri Rock, bendovi i znojne rupe... Zatim sam se prebacio u komercijalnije vode (u prijevodu: plaćene svirke). Svirao sam par godina sa Danielom Benijem i bilo je zabavno. Nakon toga sam posrnuo i krenuo u još komercijalnije vode - ljetne terase za turiste, groteskni, kričavi festivali po Jadranu... čista lobotomija za kreativne umove. Divim se ljudima kojima gažiraju terase. Iskreno, bez sarkazma.

Kako se razvila tvoja ljubav prema bubnjevima, što je presudilo da se time počneš profesionalno baviti?
S pet godina me moj djed vodio da gledamo njegovog prijatelja kako svira za turiste na terasi tadašnjeg Hotela Ičići (eto, uvijek nekako povezan sa tim terasama). Jugoslavija cirka 1986.,1987. Bubanj je bio Ludwig Vistalite od pleksiglasa, nisam mogao do bas bubnja, što me je jako uzrujalo. To je bio taj trenutak poslije kojeg sam znao iznutra u kojem smjeru trebam ići. Većina ljudi nema taj trenutak. Zahvalan sam. Budući da sam duvijek volio umjetnost, završio sam Školu za primijenjenu umjetnost u Rijeci te upisao povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu. Uistinu sam htio probati završiti taj studij, ali samo u prvoj godini i to malo mojih ideala i snova bivaju totalno zgaženi. Toliko nepotrebnih detalja, birokracije i korupcije da me je to slomilo. Jedan od najsretnijih dana je ispis sa istoimenog fakulteta. Čuvam tu stranicu indeksa.

Koliko je glazbena škola Drumtech u Londonu utjecala na tvoje sviranje i poznavanje glazbene teorije?
Jako puno. Upoznao sam mnogo ljudi koji su puno, puno godina kasnije bili ključni u mojoj karijeri. Doslovno, sve se događa sa nekim razlogom. Naučio sam i glazbenu teoriju, ali sam do danas sve zaboravio. Sviram klavijature, pišem glazbu, ali ne znam kako to teoretski objasniti, a još manje zapisati. Odlučujem po principu: sviđa mi se nešto ili ne, paše li estetski ili ne. Dosta sam dobar u čitanju chartova, ali moje uho radi brže. Radim po instinktu i memoriji. Jako brzo.

Je li Flash Fiktion bio tvoj prvi profesionalni sastav? Kako je došlo do gašenja benda 2013. godine?
Da, to je bio moj prvi pravi profi bend. Bili smo na BBC Radio 1 stalno, imali smo album tjedna u The Sunday Times te svirali sa Bastille i Mark Ronsonom. Hvalospjevi kritike. Diskografi su bili Vinyl Junkie i BMG. Ulovili smo posljedni vlak stare diskografske industrije. Jako romantično. Došli, vidjeli i izgorjeli.
Bend je završio zbog prevelike depresije i alkohola od strane jako autodestruktivnog člana benda. Psihijatrija čista.

U svojoj si karijeri svirao s Brandonom Flowersom, ali i New Order, Tim Muddimanom, gitaristom i koautorom legendarnog Garyja Numana te Gusom Isidoreom, gitaristom Petera Gabriela i Seala (ujedno i koautora hita 'Kiss From a Rose')… Koja ti suradnja osobno najviše imponira?
Definitvno Brandon Flowers. Fan sam glazbe. To je stvarno bio sinkronicitet izvan ovog vremena i prostora. Do tada sam vjerovao a sada VJERUJEM. Moj sadašnji bend Glassmaps svira sa Killersima i Tears for Fears na ljeto u Hyde Parku. Sinkronicitet broj 2.

Koji angmažman smatraš ‘odskočnom daskom’ za karijeru koju trenutno imaš iza sebe? Kad si svirao s Jonnyjem Taylorom, imao si priliku upoznati tada gotovo anonimnog Eda Sheerana. Obožavateljice u Hrvatskoj zasigurno zanima kakav je on osobno...
Mislim da to nije bio jedan trenutak. Danas to tako ne funkcionira. Radije bih rekao da je to skupina malih trenutaka i pobjeda koji se u nešto materijaliziraju. Ed Sheeran je super. Jonny Taylor, s kojim sam svirao 2008/2009 godine, je njegov najbolji prijatelj, tako da smo provodili puno vremana, zajedno i svirali. Stvarno, OK tip.

Najveći kompliment koji si dobio za svoj svirački rad?
'Svaki bubanj koji sviraš zvuči dobro.' Osim toga, dobivam samo šutnju.

Sviraš li još instrumenata osim bubnjeva?
Klavijature.

Planiraš li suradnju s nekim od hrvatskih glazbenika?
Ako ima nešto iskreno, uvijek sam otvoren za suradnje.

Čujem da si imao trnovit put do probitka na londonskoj glazbenoj sceni. Hoćeš li podijeliti s nama neku od zanimljivih priča?
Trnovit put postaje manje trnovit, ali nikad nije med i mlijeko. Što je uopće med i mlijeko? Dosada. To sam shvatio dok sam krao mlijeko u dućanu u Actonu, apokaliptičnom kvartu zapadnog Londona. Eto, to je bilo prilično zanimljivo.