Jazz i klasika

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

Disney u Lisinskom 1

Odvojiti Disneyjeve animirane filmove od njihove glazbe znači osiromašiti ih za onu nedodirljivu magiju kojom redovito zrače. Jest da su produkt korporativne mašinerije, ali naši korporativni gospodari očito imaju ideju kome u ruke dati oblikovanje njihovih ideja – konačni produkti su redovito očaravajući.

Disney je spektakl. Spektakl ne može biti tih, ne može biti suptilan i ne može biti nedorečen.

Zašto je onda „Čarobna glazba Walta Disneya“ u izvedbi Zagrebačke filharmonije (dirigent David Danzmayr) anemična masa okvirno prepoznatljivih melodija, ostaje misterij.

Disney u Lisinskom 11

Uvijek je nezahvalno negativno pričati o radu kreativnih ljudi, posebice kad ste upoznati s time koliko je truda, rada, volje, želje i vještine potrebno da bi se tako nešto dovelo na svijet. Najlakše je prigovarati. Stoga, prvo pozitivno: instrumenti se nisu spontano zapalili, što je definitivno bila dobra stvar. Bar za instrumentaliste.

Na trenutke su se dale uhvatiti natruhe onoga što je koncert mogao biti – energičan, živahan, veseo. Tijekom sviranja miksa skladbi iz „Pirata s Kariba“, glavna tema („He's a pirate“) je povremeno čak zazvučala kao da u njoj ima poleta i elana, no Zagrebačka filharmonija se odlučila na neortodoksnu artističku odluku sviranja teme vrckavog gusara kao da se radi o zafrkantskom poštaru. Oštri, glasni potezi violinističkih segmenata su uglavnom ostali otupljeni, a instrumenti koji su trebali ostati u pozadini su gurnuti u prvi plan.

Disney u Lisinskom 5

Program koji je publika nadobudno držala u rukama se pokazao više kao sugestija, a manje kao nešto čega se Filharmonija namjeravala pridržavati. Redoslijed izvedbi je bio spontan i nepredvidljiv – otprilike upravo onakav kakav koncert nije bio. To što koncert nije prošao kroz puni (ili bar većinski) dijapazon Disneyjevih klasika se pokazalo kao najmanji problem.

Ne mislim da su talentirani ljudi iza instrumenata krivi za (u najboljem slučaju) prosječnu izvedbu skladbi koje su trebale prikazati svu čaroliju Disneyja. Potpisnik ovih redova bi ih eventualno mogao pratiti na trianglu, i to samo kad bi mu se smilili pa strpljivo čekali dok on pokuša potrefiti tempo. Čini mi se da se potrebno okrenuti dirigentu koji je sve te vješte ljude usmjeravao. Zašto ovako? Zašto amorfno, nedorečeno? Zašto su tematski i emocionalno oprečni segmenti zvučali isto? Zašto su nedostajale emocije?

Disney je spektakl. Nema spektakla bez emocija.