Jazz i klasika

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

12580Puhaći Berlinske filharmonije ekipa su šaljivdžija koja nas na društvenim mrežama često uveseljava dogodovštinama s proba i nastupa diljem svijeta. Zabavljaju se, a istovremeno kvalitetom oduševljavaju najzahtjevniju publiku.

Vragolani na bini i izvan nje, bilo da rade zajedno ili nastupaju kao solisti, dva su se glazbenika posebno istaknula i trenutno uživaju status rock zvijezda klasične glazbe - Andreas Ottensamer i Emmanuel Pahud prije neki su dan objavili album "New Era" koji objašnjava njihov pristup glazbi i interpretaciji vrhunskih djela. U ljepotama najzgodnijeg svjetskog klarinetista nadam se da ćemo uskoro imati priliku uživati, no sinoć smo u Lisinskom uživali u virtuoznoj interpretaciji njegovog vjernog kolege Pahuda koji flautom, instrumentom nježnog, nevinog i ranjivog karaktera, vlada samouvjereno i muški. Mekoću i staloženost odmjereno, elegantno pretvara u vatrenu sirovost interpretacije. Rezultat je jedan novi pristup Mozartu, čiji bi se vragolanski karakter zasigurno složio s Pahudovim doživljajem Koncerta za flautu i orkestar u D-duru. No, nije Pahud te večeri bio jedini buntovnik na bini - roker u duši je i Trevor Pinnock koji je ravnao Komornom akademijom iz Potsdama.12579 Djelima nije pristupao preko partitura već isključivo emocijama, poznavajući svaku notu Haydnove Simfonije u G-duru, br. 47. Bečka klasika na samom je početku zvučala baš onako kako bi se i očekivalo - precizno i elegantno, no kada je Pinnocka uzelo, uzelo ga je. Prenio je to i na orkestar, ohrabrivao je puhaće i čeliste, naglašavao ritmičnost, no o violinama nije trebao brinuti. Tu ga je u ideji podržavala koncertna majstorica Yuki Kasai čiji je žar dominirao pozornicom od početka do kraja koncerta. Svojim se entuzijazmom pobrinula da solist ima dostojnu konkurenciju. Nije davala mira ni publici, kao ni Pahud, glazbenik koji ne dozvoljava da se pažnja usmjeri ni na što drugo osim samog nastupa, svaka je nota bila jednako važna. Ozbiljno je zaprijetio flautom, ali opet je to napravio nesebično, bez zida između glazbenika i publike koji ponekad biva dignut u svijetu klasične glazbe. Pokazali su da su dio svih nas, jer dobar koncert nije ništa bez velike podrške publike.
12584Toliko veliki, a toliko srdačni i pristupačni - s razlogom su najbolji od najboljih. Neupitne kvalitete, koncert na koji je sigurno ponosan i Ivo Vuljević, prvi ravnatelj Koncertne dvorane kojemu je ovaj koncert bio i posvećen. Ciklus Lisinski subotom garancija je kvalitete, no ponekad to preraste u nešto više, kada najveći stanu na binu i daju si oduška. Kao sinoć.