Festivali

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

{mosthumbviewer: images/SGkoncerti_interviewi/2007/09/11/pula1.jpg, images/SGkoncerti_interviewi/2007/09/11/pula1mala.jpg, Twin Horn Beach Party, Center}
U mom životu postoje dvije velike ljubavi. Prva je ljubav prema motorima, a druga je ljubav prema muzici ( r"n"r, rock u svim formama i metal). U ovoj prvoj su osim vožnji diljem Lijepe naše i Europe uključeni i moto susreti koji po defaultu osim raznorazne ponude hrane, pića, moto igara i svega ostaloga, nude i svirke raznih bendova, što opskurnijih koji ponekad nadmaše i puno razvikanije bendove, pa sve do velikih i dobro poznatih bendova. Već trinaestu godinu zaredom, pulski moto klub Twin Horn MC održava jedan od najvećih moto susreta u ovom dijelu Europe, i zasigurno najveći u Hrvatskoj.

{mosthumbviewer: images/SGkoncerti_interviewi/30/stage.jpg, images/SGkoncerti_interviewi/30/stagemala.jpg, Stage u naletu vjetra, Center}
Prvi je dan opisan metodom obrnute piramide, a pošto piramide, ako ih se okrene, imaju tendenciju da im se vrh samelje, drugim danom ćemo prošetati metodom slobodnog toka svijesti. Organizatori su povećali broj štandova za pretvaranje teško zarađenih roditeljskih para u bonove da se alternativna djeca mogu brže razvaliti jer su dan ranije kukali da su trijezni morali gledati Sonic Youth! Trijezni, bemumiša.

{mosthumbviewer: images/SGkoncerti_interviewi/2007/08/28/vip/s.jpg, images/SGkoncerti_interviewi/2007/08/28/vip/smala.jpg, Stage, Center}

Da odbacim princip obrnute piramide u novinarstvu gdje se informacije redaju od najslabije do najjače i da se odmah kaže sljedeće: prvi dan drugog Vip INmusic festivala prošao je na sljedeći način: New York Dolls su žešća olinjala tezga koja je na trećoj stvari u vlastitom setu krenula obrađivati "their good friend" Janis Jopin i Little peice of my heart. Dvijetisuće i sedme godine oni krenu svirati Janis Joplin? Bacam jedan "WTF" i emotikon koji ti, Cijenjeni čitatelju™, smatraš prigodnim.


Svake godine negdje oko polovice, hvata me već dobro poznati osjećaj iščekivanja kao kad malo dijete čeka rođendansku proslavu da pregleda sve što je dobilo na dar. Zašto? Pa odgovor na to pitanje je vrlo jednostavan- zato što se bliži vrijeme jednog od najvećih europskih megafestivala metal muzike i definitivno najvećeg u ovom dijelu Europe. Da, govorim o Metalcampu. I napokon sam dočekao i taj dan 17.07.2007. godine kada smo se zaputili put slovenskog Tolmina , malog slikovitog gradića podno Alpa blizu talijanske granice, gdje se po četvrti put održava Metalcamp.


Četvrti po redu dvodnevni open-air festival Viva la Pola ove godine održao se u napuštenom zdanju bivše pulske vojarne Monumenti. Velika prošlogodišnja posječenost i interes publike nagnao je organizatore da alter rock festival ove godine presele malo izvan centra grada, na veliki otvoreni prostor u kojem su se na dva stagea izmjenjivali mnogi manje-više poznati i zanimljivi goth/metal i punk bendovi. Postavljena je i zatvorena pozornica "Trip to Zion Sound Floor" za ljubitelje reggae, dub, r"n"b, jungle, breakbeat, trance zvuka, te izložba rock fotografija "Rock momenti" beogradskih autora Stanislava Milojkovića, Ana-Marije Vartabedijane i Aleksandra Zeca.

Treći dan, subota, ugodno me iznenadila varaždinskim bendom Dub General, koji su svirali prvi, počevši točno u devet. Sebe definiravši kao reggae pop, imali su predobar ženski vokal koji je bilo milina slušati. Udaraljkaš je čak u melodične zvuke uspio uspješno ukomponirati i didgeridoo. Iako su po mom mišljenju bili pravo iznenađenje i puno bolji od nekih poznatijih, ipak nisu uspjeli okupiti zasluženi broj ljudi i mislim da se to ne može opravdati niti prokletstvom prvog benda koji se pojavljivao kroz prva tri dana.

Zapušteni kompleks bivše vojarne Monumenti i ove je godine od 19. do 22. srpnja bio domaćinom 10-ak manje ili više poznatih i popularnih soundsystema i dub, reggae, dancehall, ska bendova.

Namjerno koristim ovaj naslov jer sam vidio kako je kolega Hadrović opisao Radar Fest u Zagrebu pa bi bilo zanimljivo opisati kako je to izgledalo u Koprivnici. No, neću ulaziti u dubioze i zadržat ću se samo na jednoj stvari, a to je sramotno rezanje minutaže bendovima da bi organizator nadoknadio kašnjenje početka festivala.


Izgleda kao festival sa trideset i osam (brojkom: 38) kemijskih nužnika plus jedan za invalide. Izgleda kao festival na kojem se čeka za pivo cirka 5 minuta. Izgleda kao festival na kojem sve počinje na vrijeme, ma vraga, na kojem sve počinje dvije minute ranije. Pošto se u igru Kako doći do Sigeta na 35 stupnjeva, a da bjelančevine ne koaguliraju u meni uključio Veliki bijeli ZET-ovac, Skromni potpisnik ovih redaka (TM) propustio je Anarvin iz Slovenije i nije mu žao; propustio je i Overflow i možda mu je malo žao te je stigao na Kaiser Chiefs tonsku probu i vidjet ćeš, Cijenjeni čitatelju (TM), je li mu bilo žao.


"Sviramo obrade starih slovenskih pjesama sa slovenskim jedrima". Tako nam je Brinina, violinistica objasnila glazbu svog sastava. Moram vam reći da su odlična ta slovenska jedra... Pred nevelikom publikom, Brina i njezin bend priredili su pravi show iz kojeg je prštala strast i snaga. Kada snage udruže harmonika, violina, kontrabas, gitara, bubnjevi i Brinin vokal, sve u cilju prezentacije slovenskog muzičkog nasljeđa, krajnji produkt ispadne zapanjujuće moćan i ugodan. Od predivnih jazzy balada do veselih alpskih poskočica, ovi ljudi sviraju sve, trpajući bezbroj različitih stilova u isti lonac.

Svima nam je poznato da koncerti vrlo često ne počinju na vrijeme i da najčešće možemo računati na barem još pola sata zadrške. Ljudi su navikli da gotovo uvijek imaju "još vremena" i, shodno tome, dopuštaju si izbivanje iz prostora održavanja koncerta, sve u svrhu još malo druženja, "zagrijavanja" uz piće, čašicu razgovora i svega što već ide u tom paketu. U jučerašnjem slučaju, ovakva praksa rezultirala je polupraznom dvoranom pred koju su Mojmir i Kries morali izaći.


ANTI NOWHERE LEAGUE (London)
KUD IDIJOTI
(Pula)
POGREB X (Vinkovci)
SKRETNIČARI (Zagreb)

28.04.2007. u 20 h, Boogaloo

franz3.jpgPrvi dan INmusic festivala je za nama i kada sad sve onako trezveno pogledam mogu jednostavno sa velikim zadovoljstvom zaključiti da je bilo puno bolje nego što sam uopće mogao očekivati.

Na moju veliku žalost naša mala ekspedicija nije na vrijeme stigla na mjesto događaja tako da sam se na sam festival uključio tek od nastupa nizozemske punk i šta sve ne grupe The Ex koja me je svojim nastupom totalno i apsolutno oduševila, a moje uši definitivno razorila.