facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Rainier Fog


Bookmark

Data

Released Kolovoz 2018
Format Albumi
Vrsta Heavy metal / Grunge / Alternative metal / Hard rock
Dodano Ponedjeljak, 03 Rujan 2018
Žanr Rock
Length 54:03
Broj diskova 1
Edition date Kolovoz 2018
Država EU
Etiketa BMG
Catalog Number 538417082
Edition details objavljeno: 24.8.2018.; producent: Nick Raskulinecz; snimano: Studio X, Seattle; Henson Studios, Los Angeles; Dark Horse Studios/Rock Falcon Studio, Franklin, TN; 2017.
Tags Nick Raskulinecz BMG Alice in Chains

Review

Temeljni fenomen vremena jest budućnost. Ona nam daje vrijeme, tvori našu sadašnjost i pušta prošlosti da se iskusi kroz ono proživljeno. Ova parafraza Heideggerove misli ovdje nije slučajna, jer mi živimo jednu moguću budućnost u kojoj su mnogi naši glazbeni heroji otišli prerano i možemo se s pravom zapitati o svim mogućim budućnostima u kojima su npr. Jim, Janis ili Phil te mnogi drugi ostali živi i koliko bi naš svijet bio bogatiji u tome slučaju.

Alice in Chains su grupa kojoj je jedna mogućnost budućnosti naprasno prekinuta u ostvarenju tragičnom smrću Laynea Staleyja 2002. godine. Iako je već u tome trenutku grupa bila slabo aktivna upravo zbog Staleyjevih problema s opijatima i posljednje je koncerte svirala još 1996., mogućnost je još uvijek postojala za nastavkom normalne karijere sve dok su svi akteri živi. Većina se grupa nikada ne oporavi od takvoga gubitka i u većini se slučajeva te kosti spuštaju dolje u rupu da ih prekrije zemlja jednom i zauvijek. Slučaj je ipak htio da ova priča krene drugačijim smjerom i dovođenjem novoga pjevača Williama DuValla 2006., grupa nastavlja s koncertnim aktivnostima te snimanjem novoga materijala. Nakon odlično primljena dva prethodna albuma, pred nama je i treći album Alice in Chainsa od ponovnog okupljanja pod nazivom “Rainier Fog” što je posveta vulkanu Rainier koji se nalazi u blizini Seattlea, grada iz kojega grupa i potječe.

Kao što je poznato, Alice in Chains se zbog te svoje pripadnosti seattleškoj sceni uvijek guralo u grunge, međutim grupa je više naginjala klasičnom hard rocku i metalu te je njegovala zvuk u mnogome različit od svojih sugrađana iz Nirvane ili, skorašnjih gostiju u Zagrebu, Mudhoneya. Novi album ne skreće s toga puta i logičan je nastavak prethodna dva. On ne nudi neku revolucionarnu promjenu, niti je ona očekivana i bitnije je da se njime nastavlja niz kvalitetnih izdanja Alice in Chainsa. Zdrava se doza melankolije i introspekcije provlači kroz ove pjesme i ako postoji razlika u odnosu na prethodne albume, ona se očituje u većoj intimnosti ovoga albuma i on se doima mnogo osobnijim na prvo slušanje. Ovome je svakako doprinijela činjenica da je album dijelom sniman u Seattleu i to u istom studiju gdje je sniman i posljednji album sa Staleyjem.

Album je sa svojih deset pjesama skoro petnaest minuta kraći od prethodnog “The Devil Put Dinosaurs Here” i razlika je prvenstveno u manje akustičnih dijelova. Pjesme su fokusiranije i manje lutaju te time čine i slušanje ugodnijim. Pjesme poput “The One You Know”, “Drone” i posebice “Red Giant” počivaju na rifovima kojih se ne bi posramile niti neke ekstremnije grupe i skoro da su na granici doom metala, dok u kontrastu s tim treba izdvojiti čiste rock numere poput naslovne “Rainier Fog” i posebice “Never Fade” koja ima jedan od najzaraznijih refrena u karijeri grupe i fantastična je rock pjesma koja će svakako uživo biti pravi hit za publiku. Ovime Jerry Cantrell ponovno dokazuje svoju genijalnost i zašto je ponajbolji skladatelj modernog rocka, jer ovakvu ravnotežu koja funkcionira u sklopu albuma nije lako postići. S druge strane, pjesme poput “Fly”, “Maybe” i fantastične završne “All I Am” unose potrebnu promjenu ritma i svojim su sporijim, akustičnijim dijelovima dobar predah od rifova kojima nas grupa zasipa. Vokalna je izvedba također nešto što treba spomenuti, jer suglasje DuValla i Cantrella dostiže vrhunac na ovome albumu, a zanimljivo je da je pjesmu “So Far Under” koja glazbom i vokalima ponajviše podsjeća na Staleyjevu izvedbu, skladao upravo “novi” član William DuVall koji je za pjesmu snimio i gitarsku solažu.

Kao i na prethodna dva albuma za produkciju je bio zadužen Nick Raskulinecz i iako su ti albumi ponešto patili od preglasnog miksa, ovaj je put, srećom, zvuk albuma puno topliji i ugodniji uhu te se taj intimniji karakter albuma uspješno prenosi na slušatelja. Alice in Chains ovim albumom nastavljaju svoju putanju jedne od najpouzdanijih grupa koje sviraju danas i možemo se nadati njihovom ponovnom dolasku na ove prostore te svjedočiti uživo i nekoj od novih pjesama. Preporučujemo!

Boris Čičovački

Hits 331
The Devil Put Dinosaurs Here « The Devil Put Dinosaurs Here Alice in Chains Albumi Kronologija

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42