facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Rujan 1979
Format Albumi
Vrsta Contemporary Folk / Contemporary Singer/Songwriter
Dodano Srijeda, 16 Svibanj 2018
Žanr Singer-Songwriter
Length 52:55
Broj diskova 1
Edition date Rujan 1979
Država SAD
Etiketa Columbia
Edition details Datum objave: 27. rujna 1979. / Producenti: Henry Lewy i Leonard Cohen
Tags Columbia Leonard Cohen Henry Lewy

Review

Možda više nego ijedan drugi album iz kantautorskog portfelja velikog kanadskog pjesnika Leonarda Cohena, nasljednik gotovo ozloglašenog "Death of a Ladies' Man" iz 1977. traži od svoga slušatelja strpljenje i punu pozornost. Na svom vlastitom iskustvu – kako to obično i biva – najbolje mogu posvjedočiti koliko je "Recent Songs" dugo putovao do dojma kakvog o njemu imam danas. Album koji je bio namjerni odmak od svega što je donijela i značila spomenuta suradnja s ekscentričnim producentom Philom Spectorom, projekt koji je trebao vratiti dite materi, koji i baš zato nosi ovako jednostavan naslov te nastavlja niz započet s prvim albumima, donio je i zreliji – ne nužno i bolji – materijal, a svi sastojci stopili su se u zbirci koja ne može "uletjeti" na prvu, asortiman pjesama koje se ne oslanjaju na snagu melodije ili napadnu zavodljivost svojih rima, već na svoj krvotok, na ono što teče ispod površine i traži puni slušateljski angažman.

Nakon traumatične – ali ne i posve neuspjele, u retrospektivi čak vrlo fino ostarjele – suradnje sa Spectorom, Cohen se udružio s producentom Henryjem Lewyjem, poznatim po radu s kantautoricom Joni Mitchell (koja je ovu dvojicu i upoznala te predložila suradnju), a čiji je pristup radu u studiju bio posve suprotan svemu što je predstavljao legendarni arhitekt "zvučnog zida". "Recent Songs" nastajao je u opuštenoj, a radnoj atmosferi, s bendom koji se posve prilagodio Cohenovim željama i potrebama, ali i kojem je maestro dao svoje puno povjerenje i prostor za širenje ideja. Glazbom su se stvari vratile na prve albume, a Cohenov vokal iznesen je u prvi plan, s glazbenom pratnjom uistinu kao kulisom. Ipak, takav koncept nije isključivao mariachi bend, kao ni sastav The Passangers, a značajnu je ulogu odigrala i violina Raffija Hakopiana te arapska lutnja Johna Bilezikjiana, što je konačnoj zvučnoj slici dalo dodatnu egzotiku. Egzotiku koja se – srećom – nije ni u jednom segmentu prometnula u prvi plan, osim možda donekle u ionako suvišnoj "The Lost Canadian", inače obradi pjesme "Un Canadien errant" iz 19. stoljeća.

U vrijeme rada na albumu, brak Cohena i Suzanne Elrod raspadao se u gorkim komadićima, što je povlačilo i pitanje skrbništva nad djecom; istovremeno se sve više posvećivao zenu, mada je stalno naglašavao da time nikako ne prestaje biti židov. Cohen je u zenu, naime, pronašao prvenstveno željenu disciplinu koju nije uspijevao pronaći ili prihvatiti u okvirima vlastite mu religije i odgoja, a sve se skupa odrazilo i na pjesme koje su nastajale gotovo kao zrcalo burnog unutarnjeg života. "Recent Songs" zato zvuči gotovo kontemplativno, disciplinirano i nježno u svojoj formi, a bogato unutar tekstura, osobito u brazdama samog stiha. Da, usprkos suptilnim glazbenim spojevima Meksika i Bliskog istoka, romske egzotike i trubadurskih manira, album je ovo iznad svega snažnih stihova, odnosno, pjesama u svojoj književničkoj formi.

Uvodna "The Guests" je tako sjajna višeslojna pripovijest kojoj naoko kao da je bar malčice kumovao veliki američki meštar kratke forme, Raymond Carver, iako je izravnije nadahnuće bila perzijska poezija 13. stoljeća. Jasni Cohenov vokal suvereno nas vodi kroz narativ o zabavi kao očitoj metafori (možda za sam život?) i njezinim gostima kao gotovo mističnim akterima ("Jedan po jedan, gosti dolaze, gosti prolaze; mnogi otvorena srca, malo njih slomljena..."), a violina se već tu promiče kao važan segment glazbe stavljene potpuno u službu riječi, baš kao što back-vokali toniraju pojačavanje dramaturgije. No ključna pjesma, odnosno, najdojmljivija među "recentnima" svakako je "The Window", vjerskim motivima natopljena ljubavna pjesma u kojoj je Cohen iskazao svu raskoš i bogatstvo svoga spisateljskog talenta. "O, odabrana ljubavi, o zamrznuta ljubavi, splete materije i duha", pjeva pjesnik svjestan njemu stalno bježećeg potencijala pune ljubavi; naglasak je ovoga puta na duhovnom aspektu, dok glas vapi: "Blagoslovi stalno zamuckivanje riječi koja tijelom je postala..."

Ugođajem joj bliska druga je snažna pjesma albuma, "The Traitor", kao još jedan trijumf Cohenove lirske naracije, u kojem mimo uobičajenih pjesničkih klišeja ljubavno postaje bojno polje, a s time se koenovski elegantno pomiče i terminologija što uključuje vojnike i sanjare, neprijatelje ljubavi i sudce, u konačnici i izdajnike. Violina ovdje posebno efektno kroji glazbeni dekor koji nudi gotovo filmsko iskustvo. Mariachi stilizacije zato nisu, kako sam već spomenuo, baš proslavile "The Lost Canadian", dok su, u suptilnijem izdanju, mnogo bolje zazvučali u "Ballad of the Absent Mare", inspiriranoj srednjovijekovnim kineskim tekstom s kojim je Cohena upoznao zen-učitelj Roshi.

"The Gypsy's Wife" još je jedan antologijski komad Cohenove lirike, posebno upečatljiv s obzirom na ono što se događalo s njegovim tadašnjim brakom, a u kojem je pokušao svojim rječnikom dočarati kako se žene i muškarci znaju udaljiti i izgubiti se jedno za drugo. Gorke emocije podebljane su, naravno, iznimnom glazbenom kostimografijom ciganskih tkanja, a čijem se pletivu harmonikom priključio i Garth Hudson iz legendarnih The Band. On je zasvirao s raspoloženim društvom i na pomalo oporoj "Our Lady of Solitude", koja je jedan od najsporije gorućih ljepotica albuma kojeg je Cohen evidentno tada trebao i kojeg je držao jednim od svojih najboljih radova. Taj njegov dojam ne treba čuditi, jer tu uistinu kao da se mnogo toga napokon poklopilo, osobito za njega samog, dakle, ne nužno u učinku na prosječnog slušatelja koliko u samoj izvedbi i nacrtu kojeg je autor imao pred sobom.

"Recent Songs" je dao neke priloge anatologiji Cohenove glazbe, ali i to su igrači iz druge postave, kao "The Gypsy's Wife" i "Came So Far for Beauty". Nema, dakle, brzih recepata i lakih uleta; najveća vrijednost skriva se u uglazbljenom savršenstvu njegova pjesništva, u pjesmama poput "The Window" i "The Traitor", ali i u sugestivnoj cjelini čija se uglađenost i čistoća notnog pisma doima poput vješto satkanog kostima za još jednu "staru ceremoniju".

 

Toni Matošin

Hits 257
Death of a Ladies' Man « Death of a Ladies' Man Leonard Cohen Albumi Kronologija Various Positions » Various Positions

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42