facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Rujan 2008
Format Kompilacije
Vrsta Indie
Dodano Petak, 07 Listopad 2011
Žanr Indie
Broj diskova 2
Edition date 2008
Država Velika Britanija
Etiketa SonyBMG/Menart
Tags

Review

 

Ova kolekcija singlova mogla bi se nazvati i Express Singles Collection. Svoje putovanje do Singles Collectiona The Coral su započeli 2002. godine kada su izbacili album naslovljen po njima samima i objavili veoma uspješne singlove Dreaming Of You i Goodbye. Već godinu dana kasnije izlazi album Magic & Medicine s kojeg su singlovi Don"t Think You"re The First, Pass It On, Secret Kiss i Bill McCai. Nightfreaks And The Sons Of Becker, mini-album iz 2004. nije iznjedrio nijedan singl zbog čega je njegova svrha ostala pomalo upitna pogotovo kad su nakon njega napravili, za njih nevjerojatnu, pauzu od godinu i pol. Zatim objavljuju The Invisible Invasion s kojeg su izvrsni In The Morning i malo slabiji Something Inside Of Me. Nakon tog posljednjeg, ne baš uspjelog albuma, napokon im je sinulo da bi se možda mogli malo posvetiti stvaranju, eksperimentiranju ili čemu već, te da će rezultat doći kao logična posljedica toga. Lijepih posljedica je i bilo kad se u kolovozu 2007. pojavio Roots & Echoes s kojeg su singlovi Who"s Gonna Find Me, Jacqueline i Put The Sun Back.
 
I eto, sad su izgubili inspiraciju za nove materijale, ali nisu izgubili običaj izbacivanja novih ploča. Da naslov albuma jasno ne govori kako se radi o kolekciji singlova, ljudima bi kroz glavu vjerojatno prošlo „opet ovi s novim albumom“. Uočljivo je da se u slučaju liverpulskih koralja The Coral, izbacivanja albuma mogu kategorizirati u neku vrstu hobija koji im život udaljuje od monotonije i uveseljava valjda njih same. Kako drukčije protumačiti činjenicu da su u pet godina izbacili pet albuma, a da se ipak njihove malo šire poznate stvari mogu nabrojiti na prste jedne ruke i još svemu tome pridodati činjenicu da su oni već, eto, izbacili i kolekciju singlova. Nema što, radi se o veoma radišnom i ne baš plodonosnom bendu.
 
S druge strane, da nemaju potencijala, Singles Collection vjerojatno ne bi došao u obzir, bar im ga njihova mlađahna izdavačka kuća Deltasonic Records ne bi izbacila. Naglasak ovdje svakako treba dati na to da se radi o kolekciji singlova ili sabiru svega što je u njihovoj kratkoj i natrpanoj karijeri bilo izbačeno kao singl, nebitno koliko je uspjeha imalo. Dakle, ne radi se o best of ili greatest hits kompilaciji nego o nečemu što je, u slučaju The Corala, mnogo bliže albumskom konceptu. Upravo zato izvrsno mi zvuči zamisao da su veoma jednostavno mogli svoju karijeru i uspjehe držati na „steady“ stvarajući negdje u pozadini brojeve koji su se našli na popisu ovog sabira i onda ih u pravom trenutku lansirati diljem kontinenta u pratnji s razno-raznim marketinškim začinima. I voila! Sad bi svi pjevali Being Somebody Else. Ali, to je netko drugi tako zamislio. Možda su oni bili na putu do te zamisli kad su na svoju kompilaciju singlova uvrstili simpatičnu Liezah koju nikad nije krasio atribut singla, a izbacili Skeleton Key koja je svojevremeno bila solidan singl. Tim potezom kao da podliježu sastavljanju albuma kojeg na kraju još i upotpunjuju novom već spomenutom Being Somebody Else.
 
Meni se taj imaginarni album sviđa. Brojevi nisu kronološki poredani, pa je izraženo skakanje sa stila na stil, ali upravo zbog toga nema monotonije tijekom slušanja. U jednom trenu je moguće upasti u doorsku psihodeliju, u drugom već na Divlji zapad ili u gusarske pohode, pa se vratiti u šezdesete pa iz njih u indie-vode današnjice, a istovremeno slušati melankolične tekstove iz pera darovitog frontmana Jamesa Skellyja koji mjestimično zvuči kao da halucinira. Kad album (poprilično brzo) završi, potrebno je malo vremena za uskočiti natrag u tračnice vlastite normalne okoline.
 
Simpatičan dodatak u obliku bonus diska s 19 stvarčica meni je na kraju ipak ispao zanimljiviji dio. Tu su uvrstili neke live izvedbe svojih i tuđih stvari, demo snimke nekih svojih singlova ili stvari koje nisu dobile mjesto ni na jednom albumu. Demo snimke sežu do davnih početaka u drugoj polovici devedesetih, a ispod naslova je naznačeno da su snimane u nečijoj sobi, dnevnom boravku i slično. To se, naravno, i čuje, ali djeluje simpatično i baš je zgodno što su i za takve snimke našli mjesto. Ipak oni na kraju objave sve što su ikad napisali.
 
Moj dojam - nastave li ovim tempom i na ovakav način, za nekoliko godina imat će nezamislivu hrpu pjesama s ludo dobrim i neiskorištenim potencijalom i karijeru na zalasku. Odluče li malo izokrenuti stvari u vlastitu korist i stati na loptu, čut ćemo još dosta lijepoga o njima. Ostaje vidjeti koji (i kada) će biti njihov idući korak.
 
Hits 493

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42