facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
100 originalnih pjesama


Bookmark

Data

Released Veljača 2013
Format Kompilacije
Vrsta World / Singer-songwriter / Contemporary Pop/Rock / Adult Contemporary / Klape / Dalmatinski pop / Zabavna
Dodano Petak, 07 Travanj 2017
Žanr Pop
Length 6:10:41
Broj diskova 5
Edition date Veljača 2013
Država Hrvatska
Etiketa Croatia Records
Catalog Number 5CD 6024414
Edition details objavljeno: 10.2.2013.; mastering: Goran Martinac; urednik izdanja: Davor Drezga
Tags Croatia Records Goran Martinac Davor Drezga Oliver Dragojević

Review

Vjerojatno nema osobe koja razumije hrvatski jezik a da nije čula (za) bar petinu muzičkog materijala sakupljenog na ovih pet diskova s autogramom "kozmičkog Dalmatinca". Oliver Dragojević institucija je dalmatinske i hrvatske popularne muzike i "100 originalnih pjesama" tek je još jedna na hrpi kompilacija što nastoje sabrati tolika desetljeća rada, još jedan mali spomenik velikom koliko i prilično neujednačenom opusu. Kao što sam naziv ukazuje, u pitanju je stoepizodna inventura polustoljetnoga pjevanja suncu i moru, galebu i ženi, čežnji i pijanstvu, oseci i plimi, skockana da bude idealna zvučna podloga svakom poštenom dokoličarenju, sjedenju na omiljenim terasama ili ćakulama s društvom uz bićarin pića.
Oliver nije ni naš Sinatra ni Scott Walker, ali nema ni potrebe biti. Kao rasnom Dalmatincu, bila je, bar zbog manjka vlastitog autorskog potencijala, nemoguća misija pobjeći od festivala i kanona tzv. zabavne muzike, koji su osobito osamdesetih i devedesetih svoju estetiku širili sve dublje u povampirene folklor(izm)e. Tako ni ovaj velikan naših lakih nota nije ostao imun na diktate vremena, albumima iz osamdesetih se – osobito nakon prekida suradnje s istinskim dalmatinskim meštrom od nota Zdenkom Runjićem – zajedno s cijelom plejadom kolega, posve udaljivši od muzičke čistoće prvih albuma i festivalskih nastupa. Uopće me nije stid reći kako su mi "Infiša san u te", "Molitva za Magdalenu", "Ča je život vengo fantažija" i "Zelenu granu s tugom žuta voća" u svim permutacijama naslovi za top 10 hrvatske pjesmarice popularne kulture, predivni komadi mediteranskog popa, odnosno, lakih nota s mirisom i okusom dalmatinskog saudadea (da pomalo pozerski posudim izraz iz portugalskog) te kao takvi već sasvim dovoljni za kultni status čovjeka toliko omiljenog u najširim slušateljskim masama da to graniči s jednoglasnošću. Pridodamo li im, ovdje sve redom obuhvaćene "Galeb i ja", "Oprosti mi pape", "Poeta" (istoimeni album ću bez imalo okolišanja proglasiti jednim od najboljih domaćih pop-albuma ikad snimljenih), "Picaferaj" i još najmanje desetak srodnih im skladbi, imamo već više nego dovoljno stavki za pravdanje svih epiteta prišivenih liku i djelu Olivera Dragojevića.

Ipak, dugo su me živcirale izjave tipa "slušam Olivera i Gibonnija" izrečenu u smislu da je u ta dva imena integrirano sve što uistinu vrijedi u hrvatskoj muzici, kao garant posjedovanja ukusa iznad sve raširenijih turbo-zabavnjačkih stilskih receptura. Istina je da je izostanak trajnijih težina koje bi to uvjerljivo pobile ili nadogradile kumovao takvim viđenjima gotovo jednako kao lijenost u slušanju muzike, ali time nije učinjena pravda ni samim vlasnicima izjave niti njezinim protagonistima. Baš zato je huk vremena, čak više nego Oliverovo sve izražajnije inzistiranje na kvaliteti i(li) Gibonnijevo sve očitije gubljenje u stilskoj megalomaniji bez pokrića, u ovu poštapalicu uveo neka nova imena, mnogo šupljikavija i smješnija, poput Intrada i sličnih bastarda tradicionalne i popularne pjesmarice. Oliver se u cjelokupnom tom procesu na neki način vratio na svoja ishodišta, koristeći, naravno, pritom sve suvremene tehnike i recepture, taman toliko dovoljno da, primjerice, i ovu kompilaciju ne učini jednostavnom crno-bijelom kajdankom podijeljenom po principu "staro-dobro, novo-loše". Naravno da bi zasebna izdanja koja bi bila podijeljena prema razdobljima stvaralaštva bila najbolje i najpoštenije rješenje, slično već objavljenim box-setovima sa svim studijskim albumima (dosad najpoštenija inventura Oliverova rada), ali, kako sam negdje na početku natuknuo, "100 originalnih pjesama" nije ni imalo tu misiju – njezin je cilj daleko manje ambiciozan, a daleko širi od onog koji će prigrabiti spomenute box setove. U tom kontekstu, zaključak samo može biti – eto, još jedno, jedan ili jedna u nizu.

Toni Matošin

Hits 245

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42