facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Ožujak 2011
Format Albumi
Vrsta Britpop / Alternative/Indie Rock / Dream Pop
Dodano Subota, 23 Travanj 2011
Žanr Rock
Length 51:42
Broj diskova 1
Edition date Ožujak 2011
Država Europa
Etiketa Fiction Records / Polydor
Catalog Number 2762328,
Edition details objavljeno: 4. 3. 2011.; produkcija: Craig Potter i Elbow; snimano: 2009. - 2010. Blueprint Studios, Manchester
Tags Elbow Polydor Fiction Records Craig Potter

Review

Peti album ovog benda iz Manchestera sigurno nije ono što bismo očekivali nakon zadnjeg, The Seldom Seen Kid iz 2008. godine, s kojim su se napokon probili među najveće i najcjenjenije bendove indie i alternativnog rocka i s kojim su postigli vrhunac vlastitog zvuka u smislu intenziteta, živosti i artikulacije. Ovaj ne toliko komercijalan, ali jako utjecajan bend sastavljen od, barem tako djeluju izvana, jednostavnih članova čiji su fanovi među ostalima John Cale i Radiohead, dokazao je potpunu istinitost one 'na svijetu stalna samo mijena jest', naravno naslanjajući se na prijašnji rad.

Build a Rocket Boys je definitivan zaokret - i to potpuno svjestan; kao da su svi članovi benda u glas na početku albuma nasnimili sebe kako govore: E sad baš nećemo pompoznu spektakularnost velikih dvorana i masovne publike. Sami su ga isproducirali u improviziranom studiju u rodnom gradu, a na YouTube-u se može pogledati i zanimljiv intervju sa bubnjarem Richardom Juppom koji opisuje proces snimanja i naglašava kako su htjeli postići što prirodniji zvuk bez elektroničkih i hi-tech pomagala. Nakon preslušanog albuma može se reći da su uspjeli, što je za današnje vrijeme jako pohvalno. Lijepo je čuti kvalitetne glazbenike koji podsjećaju na važnost glazbenih osnova i jakih ideja.

Zapravo je to pokazivanje karaktera jer bend očito jako dobro zna kako želi provesti svoj svirački vijek i koliko god može, zadržati konce u svojim rukama da se stvar ne otme kontroli. Pretpostavljam da su svjesni toga da je već previše bendova ovog žanra počelo dobro, dosegnulo svojevrstan vrhunac popularnosti i onda nastavilo prosječno, da bi na kraju sve završilo bezze. Prisutan je dojam velike odgovornosti prema slušateljima, što se danas vrlo rijetko pronalazi. Vrlo je očito da im zarađivanje milijuna nije na prvom mjestu. Stoga su sa življih i himničkih pjesama prošlog albuma pomaknuli fokus na minimalističke, intimnije, manje pjevne te zvukom tiše i tamnije stvari. Pri tom su zadržali sva svoja tipična obilježja - jaku melodioznost, orkestraciju, gudače, zbor, odlične tekstove i na momente dojam kao da se radilo s elementima crkvenih pjesama (pogotovo sa zborom), na taj način progovarajući o dubokim i teškim temama. I sam Guy Garvey je izjavio kako osjeća odgovornost bavljenja takvim temama koje moderna glazba nažalost prečesto izostavlja.

Tako je glavna tematika ovog albuma nostalgija za djetinjstvom i domom, nedostajanje obitelji u kojima su odrasli i muka koju izaziva osjećaj nemogućnosti prilagodbe novom mjestu življenja. Ono što je nama poprilično blisko jest glavna misao vodilja albuma. Radi se o velikom suosjećanju sa starim prijateljima iz školskih klupa i novim generacijama mladih ljudi koji su u nedostatku perspektive ostali izgubljeni u svom položaju u društvu. Jako je dobro opisan osjećaj koji nas obuzme kada se svakodnevno susretnemo s takvim prizorom. Album započinje pjesmom The Birds koja je svojevrsni uvod iz zamišljene ptičje perspektive koja se nadvila nad Manchesterskim društvom s ulice. Zanimljivo je napomenuti da se pjevač i tekstopisac svih pjesama Guy Garvey bavi promatranjem ptica. Dalje se nastavlja Lippy Kids ili po naški Djeca s ruba (društva), u kojoj se otvoreno uvodi u temu albuma i u kojoj prevladava jaki optimizam i vjera u ljude podjednako u zvuku i stihovima; ona je lijepo ali ne i patetično iskazana u stihovima poput You were a freshly painted angel walking on walls. Iz iste stvari je izvučen stih koji je postao naslov albuma. Jedina slabija stvar na albumu po meni je The Night Will Always Win. Sve pjesme se jako dobro nadovezuju jedna na drugu i postižu atmosferu suptilnog ali neporecivog osjećaja sudaranja muke teške stvarnosti i unutarnjih djetinjih nadanja koja nas nikad ne napuštaju. Epilog misli koja se provlači kroz čitavi album je pjesma Dear Friends, s kojom album završava.

Iako ovo nije najbolji album Elbowa, on svakako spada pod (ispravan) smjer u kojem će bend dalje razvijati svoj rad. Najpozitivnije je pohvalan i svjež pristup zvuku koji pokazuje kako su još uvijek puni ideja. Album ne 'sjeda' na prvu i to nije onaj tipični Elbow na koji smo navikli. Ali dajte mu šansu i budite strpljivi – isplatit će se. Za kraj ostavljam stihove iz pjesme Open Arms, jedine koja je himnički pjevna na albumu, ali opravdano – naime radi se o povratku u rodni grad, obitelji i prijateljima iz djetinjstva u potrazi za utjehom nakon životnih razočaranja:

We got open arms for broken hearts
Like yours my boy, come home again.

Zdenka Stulić

Hits 932
Elbow Albumi Kronologija Little Fictions » Little Fictions

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42