Kreteni

Review

Kažu da je Gretta indie alt četvorka iz Zagreba nastala 2004. godine i da im je recentni album "Kreteni" treće dugosvirajuće studijsko izdanje. Prethodnik "Vidim što vidim" iz 2010. godine je dogurao čak do nominacije za Porin u kategoriji Najbolji alternativni album, fino.

Cover albuma donosi zanimljiv (premda ne naročito originalan) kritički prikaz stanja u kojem se naše društvo nalazi, stado ovaca iznad kojeg se poput tornjeva izdižu bezglave ljudske prispodobe u elegantnim menadžerskim odijelima.

"Moderna" je mogući hit singl koji otvara album, lagana, prpošna pop/rock pjema, na trenutke me podsjetila na "Lonley boy" Black Keysa. U svakom slučaju korektno otvaranje čiji dojam još više podebljava naredna numera "Kaos" koja jednostavno ulazi u uho i začas se uhvatite kako mrmljate refren uz zaraznu melodiju dodatno začinjenu synth zvukovima. Baca malo na virovitičku Vatru, ali sa puno manje usiljenosti i naprezanja, Gretta to radi sa stilom.

Moram priznati da nisam s bogznakakvim entuzijazmom uzeo ovo izdanje u ruke i zavrtio ga u CD playeru, predrasude nisu dobra stvar, ali su tu da ih se ruši. Gretta je u tome uspjela, prate svjetske trendove, zvuče moderno, kvalitetno i ne libe se društvene kritike u pop pa čak pomalo i art/rock ruhu. Scena treba takve bendove. Nasušno.

Da ne bi pretjerao s hvalom, bend se pobrinuo pjesmama "Bez riječi", "Slutim" i "Dovoljan je" gdje zvuče onako kako sam se nadao da će cijeli album zvučati dok sam brusio jezik za pljuvačinu. Nategnuto i s lirikom prilično konfuznom u stilu EKV-a samo dvadeset pet godina prekasno.

Ipak izuzev gore navedenih numera, ostatak albuma debelo naginje ka visokoj i pozitivnoj ocjeni. Odlično aranžirana "Tražimo" te naslovna "Kreteni", za koju će biti ogromna šteta ako ne zavlada radijskim postajama, jer ruku na srce Gretta je mainstream, a kod nas društvene kritike u mainstreamu praktički nema. Bilo bi divno kada bi do ovaca doprlo dječje zborno:

"Sve oko nas ništa ne vrijedi u ovom svijetu vladaju kreteni."

Na kretene se nastavlja "Rebalans", poprilično izravno, otvoreno "re-ba re-ba je-bo-vas", lirički najjasnija pjesma na albumu, bez pretjeranog ustezanja kao da je ispala s albuma St!llnesa ili Golema.

Na koncu, album završava snenom, hipnotizirajućom "Ekran", u neku ruku bluesom 21. stoljeća sa svim tim smartphoneovima, tabletima, 3D pizdamaterinama, duh nestaje, emocije su aplikacije, suze su widgeti, osmijeh je "lajk".

Sve u svemu, ugodno sam iznenađen ovim albumom, poslovično sam uvijek bio iza barikade odbijajući priznati nekome s (isprostituiranom) primjesom "indie" da uđe u moj dom. Gretta je probila led. Tko zna, možda postanem papak i počnem nositi karirano. Šalim se naravno, palac gore ovo je jako jako dobar album.

Mihael Pinter