facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Days Are Gone


Bookmark

Data

Released Rujan 2013
Format Albumi
Vrsta / Pop rock
Dodano Srijeda, 17 Prosinac 2014
Žanr Pop-Rock
Length 44:14
Broj diskova 1
Edition date Rujan 2013
Država Europe
Etiketa Polydor
Catalog Number 3750814
Edition details Produkcija: James Ford, Ludwig Göransson, Alana Haim, Danielle Haim, Este Haim, Ariel Rechtshaid
Tags Haim Polydor

Review

Kad sam prvi put čula za sestrinski trio koji svira “nu folk susreće R&B '90-tih“ oko kojeg se odjednom počela dizati velika prašina bila sam vrlo skeptična, kako to već bude s obzirom na to da se svaki dan netko novi proglašava sljedećom velikom stvari. Napamet su mi padali raznorazni loši scenariji, od kojih je možda najblaži bio onaj u kojem zamišljam Hansone kako pokušavaju biti seksi u stilu Destiny's Childa. Hvala ti Bože, istina nije ni blizu tome.

Mlađahne Haim sestre Este, Danielle i Alana nisu fabricirane i dizajnirane niotkuda, već zapravo dolaze s istinskim glazbenim kredibilitetom. Od malih nogu zajedno su s roditeljima (!) svirale u obiteljskom bendu Rockinhaim, da bi kasnije, prije nego će se ponovno 2006. ujediniti bez roditeljskog nadzora, odbaciti Rockin i ostaviti Haim, krenule svaka svojim glazbenim putem, bio on dovršavanje studija iz etnomuzikologije, sviranje sa Jenny Lewis, Julianom Casablancasom, Cee-Lo Greenom ili višegodišnje svirke po lokalnim gažama. Sve se to višestruko isplatilo, ostavljeno je dovoljno vremena da talent fermentira i u konačnici eksplodira i zato na “Days Are Gone“ umjesto slatkih klinkica koje znaju sviruckati i pjevuckati dobivamo pravu stvar i bend koji je po mišljenju mnogih spreman za velike stvari.

Već je njihov prvi singl “Forever“ prije gotovo dvije godine počeo graditi velika očekivanja svojom neodoljivom kalifornijski sunčanom melodijom i pobrisanim linijama između pop-rocka i R&B-ja. Uslijedila je cijela lavina uspjeha - zajedno sa još jačim singlicama “Don't Save Me“, “Falling“ i “The Wire“ sestre su u samo godinu dana uspjele odsvirati SXSW, popratiti na turnejama Mumford & Sons i Florence + The Machine, potpisati za Polydor i Jay Z-jev Roc Nation, dobiti vlastiti set na Glastonburyju i svirati Davidu Cameronu na BBC-ju. U međuvremenu su mnogi pokušali definirati njihov zvuk, često ih istovremeno uspoređujući s Fleetwood Macom i R&B institucijama devedestih, poput TLC-ja, Destiny's Childa ili En Vogue i neki u tome čak otišli toliko daleko da bi njihov zvuk opisali kao “enkapsulaciju Billboardovog Hot 100 iz '87“. Što točno sviraju i kojim imenom to nazvati teško je reći, kao što je uostalom teško shvatiti svu glazbenu fuziju koja se stvara u glavi talentiranog djeteta '90-tih koje je istovremeno odmalena “hranjeno“ rock standardima, folk singersongwriterima i Motown klasicima. Naravno da tisak uvijek donekle pretjera, ne radi se o nikakvom rođenju novoga žanra, jer su sestre Haim zapravo soft pop-rock bend sa R&B i hip-hop stilizacijama, radi se samo o svježem pristupu i činjenici da su stvarno sposobne besprijekorno osmisliti, komponirati i izvesti glazbu koja je miljama iznad standardnog mainstream smeća, i to sve s netipičnim prirodnim šarmom, energijom i nedostatkom arogancije i nedodirljivosti.

Za “Days Are Gone“ angažirale su “vruće“ producente Ariela Rechtshaida i Jamesa Forda koji su odlično odradili svoj posao - njihov zvuk ovdje su ispolirali gotovo do savršenstva ali nikad toliko da zvuči sterilizirano, njihovi beatovi, dodatno programiranje i instrumenti i indie pozadina dodaju još jedan ekstra R&B ritmički puls, koji je uz onaj prisutan u glavnim vokalima Danielle Haim i soul backvokalnim harmonijama njenih sestara dobitna kombinacija za album koji zaista opravdava svo to očekivanje. All killer, no filler ovdje definitivno stoji i svaka od 11 pjesama na albumu koja već nije megahit ima legitimnog potencijala da to postane. Pored već navedenog udarnog kvarteta singlova kojima su se Haim predstavile prije izlaska albuma i o kojima je već napisano sve što se napisati može, posebno oduševljavaju “Honey & I“, sa svojom ljepljivom melodijom i start-stop dinamikom u maniri Michaela Jacksona iz najboljih dana, te prigušena, atmosferična i senzualna “Go Slow“, koja tenzije ostavlja nerazriješenima i želje neispunjenima. Istovremeno, pokazuju i neke svoje strane koje dosad nismo imali prilike vidjeti - “Let Me Go“ je daleko najmračnija melodija proizašla iz njihove tvornice, uz podebljane gitarske rifove i vokalnu izvedbu koja vuče na Florence + The Machine, dok su “If I Could Change Your Mind“ i “Running If You Call My Name“ šećerno slatki sentiši koji ukazuju na to da optužbe na njihov račun u smislu nedostatka emocionalne dubine možda i nisu u potpunosti utemeljene.

Nemoguće je mrziti Haim, tako se barem piše posvuda. Ima neke istine u tome, možda najviše zbog toga što se konačno pojavio pop bend sposoban pomesti top liste a da nam na trenutak dozvoli da zaboravimo tu dobro poznatu činjenicu da seks prodaje sve, posebno kad su ženski izvođači u pitanju. Haim, iako im ne nedostaje stajlinga, izgledaju potpuno normalno i prirodno, ne valjaju se po podovima, ne eksploatiraju svoje sise i guzice iako bi vjerojatno i mogle, ne uzdišu i ne stenju na svakom koraku i to je poprilično osvježavajuće. Usred svog tog bombardiranja i imperativa zavođenja, one prodaju ono na što u glazbi a i u drugim formama popularne kulture na momente potpuno zaboravimo - čistu zabavu, i “Days Are Gone“ je prije svega ostaloga jednostavno beskrajno zabavan pop album, spreman za beskonačan repeat i skakutanje uokolo. Njihovi videospotovi možda bolje opisuju taj stav nego tisuću riječi, dok se vozikaju na nekakvim motorčićima i hopsaju po frizerskom salonu u “Forever“, zabijaju trice iz kontakta zgodnim dečkima u “Don't Save Me“ ili kolutaju očima svojim neadekvatnim cmizdravim partnerima u “The Wire“. U konačnici i ne samo zbog toga, “Days Are Gone“ zaslužuje sav taj cirkus koji se oko njega podigao. Što će biti sljedeće u smislu njihove glazbene evolucije, to ostaje potpuno otvoreno pitanje na koje ovaj album u najboljem slučaju nudi samo hintove. Bilo kako bilo, imaju svo vrijeme i svu pažnju glazbenog svijeta da pokažu sve što znaju.

Danaja Glavičić

Hits 740

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42