facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Ožujak 2011
Format Albumi
Vrsta Alternative rock / Alternative/Indie Rock / Alternative Pop/Rock
Dodano Petak, 22 Travanj 2011
Žanr Rock
Broj diskova 1
Edition date Ožujak 2011
Država Hrvatska
Etiketa Menart
Catalog Number 385601092202
Edition details Datum objave: 22. 3. 2011.; Produkcija: Dado Marušić i Frane Paić; Snimano: 2009. - 2010.
Tags Menart In-The-Go Dado Marušić Frane Paić

Review

In-The-Go već imaju poprilično lijep CV: dva albuma na hrvatskom (Frakcija-Predstava, 2003. i Indigo - U Ovom trenutku, 2007.). koja su mi oba nekako prirodnije zvučala nego ovaj novi na engleskom; hrpe nastupa na prominentnim festivalima, bili su predgrupa Robertu Plantu i Artic Monkeysima itd.

In-the-go su splitski indie rock alternativci u pravom smislu te riječi.Alternativa tristo posto. Ako uz tip muzike dodate još totalno „odd“ i „weird“ tekstove (ne liriku, mind you!) koji su uz to još na malo „weirdish“ engleskom (izgovornom, sintaktičkom i na spelovanju).

Nekoliko pjesama sa „We should be quiet“ sam prvo čula u Garaži na HTV i njihov nastup me se nije naročito dojmio. S druge strane u Garaži rijetko tko nastupi dojmljivo. Ta Garaža samo šteti većini bendova. Ne šteti onima velikima i onima koji su pred kamere stali sto puta i to ne za svirku uživo u komadu gdje te nitko ne prekida, već na gnjavaži prekidanja i ponavljanja dvadest puta jedne te iste dionice. Tako da na osnovu toga nisam htjela ništa suditi jer bi bilo besmisleno.  Čekala sam da mi album dođe u ruke.

Moram priznati da dvojim koju mu ocjenu dati. S jedne strane nesumljivo je bend svirački (dakle live) vrlo jak, što je iznimno bitno. Isto tako je nesumnjivo da je ovaj album pomno rađen glazbeno i da imaju točno iscrtan glazbeni put koji prate slijepo. Možda preslijepo. Toliko su ga trasirali i ispeglali i tako ga vjerno prenose da mi već graniči s monotonošću.

Album djeluje kao da je jedna glazbena cjelina s više tema, točnije 8, plus dva bonus tracka – jer se jedino dvije pjesme stvarno razlikuju po tempu i konstrukciji. Pa sad ne znam jel' to album s tri pjesme od toga jedne kilometarske ili ....

Pjesme koje odskaču su  „Rebound“ i „Dance floor for the rotten apple“. Sve ostale koje sam stavila u „onu jednu“ spadaju u kategoriju dobre glazbe ali su nekeko neprepoznatljive jedna od druge (osim za fanove jasno).

U tom kontekstu mi je album za recimo 3. Radije bih pred sobom imala glazbenu cjelinu koja ima 10 tema nego ovo. S druge strane to je sve opet jako dobro. I zvuči dobro i produkcija je dobra.

Ono što nije dobro i što bi se moglo dečkima iz in-the-go obiti o glavu prije ili kasnije - ako ne porade na tome - su vokalne dionice i engleski. Frane Paić (vođa i frontman benda) je očito više zabavljen glazbom i svirkom i pisanjem tekstova nego svojim dionicama, što je „tricky“ (škakljivo) jer si je toga previše nakopao na glavu a onda zrak mora negdje početi ispuštati. Sve pjeva više manje isto, koristi  iste harme – radi istu stvar kao i White Liesi na novom albumu. Interpretacija postoji i tu je trud uložen. Ovakve vokalne dionice mogu proći na jednom (ovom) albumu jer to je ipak alternativa, ali ne znam koliko dugo će to tako trajati. Možda dovijeka. Daobog. Samo što ja u to ne vjerujem. Granica do dosade se brzo prijeđe.

(Da im se ne bi desilo isto kao i prije spomenutim WL – da odu dolje ne gore).

Druga stvar je engleski. Bend koji iza sebe ima desetogodišnju povijest i iskustvo i tako neki vrlo lijep CV i koji tako ozbiljno pristupa glazbi ne bi si smio dozvoliti da ako imaju aspiracije prema van da ovako lako odrade posao s tuđim jezikom.

Na stranu za moj pojam i za alternativu nekoliko hm... tekstova  - to je OK to je nečija umjetnička sloboda izražavanja pa nema nekog smisla to ocjenjivati to je stvar ukusa - ali skrivati se iza pojma „alternative“ kada je riječ i za engleske pojmove, malo čudne tekstove (neki), to je pomalo riskantno ali može proći i proći će jer danas svega ima (kao i to da izvođači s engleskog govornog područja svašta pišu, da ne kažem da ima nepismenih do daske, a opet su uspješni), krivo odspelovane riječi koje su otiskane na omotu su jednostavno nedopustive za izlazak na strano tržište, a Frane se sa izgovorom engleskog na mahove dosta muči ili tako djeluje, kao da tekst nije uvježbao ili kao da ga čita s papira, a to potpuno odvlači pažnju od glazbe.

Sve je to u globalu „It's OK!“ i opće prihvatljivo - ali ne zaboravite da smo se svi još godinama smijali Fani Čapalija na toj izjavi koju je bubnula - a sve navedeno se može eliminirati s malo više truda i pažnje.

Reći ćete, što sad filozofiram pa in-the-go će ovaj album izdati i van Hrvatske, već imaju izdavača u ko-produkciji s Menartom. Da imaju, ali koga? Nijemce. Baš ne vjerujem da bi u UK ovo prošlo s nekim uspjehom. Nadam se da se varam.

Znam da sam prekritična kad se nađem na terenu „naš izvođač radi na stranom jeziku“ ali to je s razlogom -  iza sebe imam godine rada sa strancima. Drugo je s njima družiti se i pričati engleski uz pivu, a drugo je kad si pod povećalom sa svojim radom ili stvaralaštvom.

Vjerojatno ovo za uspjeh in-the-go neće biti bitno, ali ne odstupam od mišljenja da kad nešto radiš na tuđem jeziku budi bolji od „njihovih“ šalabajzera, jer će si tako bend pridobiti ekstra bodove i respekt na tuđem terenu na kojem je ionako teško išta napraviti - ili to nemoj niti raditi.

Ne navode slučajno i dan danas liričari s engleskog govornog područja stihove švedske pop institucije ABBE i daju ih kao primjer (uz najveći mogući respekt)

Minus četiri za „We should be quiet“. A moglo je biti više da se netko samo malo više potrudio, jer je samo to trebalo. Da je ovo friški bend s prvim albumom, dobili bi ocjenu više.

Anastazija Vržina

Hits 1260
In-The-Go Albumi Kronologija Spin » Spin

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42