A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
1 | Holy Grail | 5:35 | ||||
2 | Picasso Baby | 4:06 | ||||
3 | Tom Ford | 3:09 | ||||
4 | F*ckwithmeyouknowigotit | 4:03 | ||||
5 | Oceans | 3:58 | ||||
6 | F.U.T.W. | 4:02 | ||||
7 | Somewhereinamerica | 2:28 | ||||
8 | Crown | 4:33 | ||||
9 | Heaven | 4:03 | ||||
10 | Versus | 0:51 | ||||
11 | Part II (On The Run) | 5:33 | ||||
12 | Beach Is Better | 0:55 | ||||
13 | BBC | 3:12 | ||||
14 | Jay Z Blue | 3:50 | ||||
15 | La Familia | 3:33 | ||||
16 | Nickels And Dimes | 5:03 |
Dvanaesta će Jayeva ploča uistinu promijeniti igru, ali ne glazbeno ili lirički nego marketinški. Kralj je Samsungu prodao milijun albuma prije nego što je folder uopće izašao i to je kudos potez. Onda se Billboard našao u nedoumici može li se ovakva prodaja bilježiti na top-listi ili ne. Nema veze jer trinaest mu je ploča[1] (uključujući i ovu) bilo broj jedan.
Pisalo se i puno kako mu je Udovica Love dopustila da interpolira Teen Spirit i kako je Stipe također dao dozvolu za Losing My Religion, iako i prva i druga lirička pomoć nisu nešto posebno sjele u pjesme; prvu s Justinom i devetu bez gostiju.
Kad smo kod gostiju, jedan je tehnološki višak i zove se Rick Ross[2]. Kad čuješ tu hrpu gluposti, nije niti čudo što mu je Reebok dao nogu na sponzorski ugovor. Uglavnom, šteta potrošiti odličan instrumental na ovo.
Kako je gostovao kod kuma, Frank Ocean dobio je i gažu kod Shawna na (heh) Oceans. Jay pozdravlja Biggie-ja, a Frank Obalu bjelokosti. Ima fin refren i proći će pod singl, a spominje se i Shepard Fairey[3].
U Picassovoj bebi spominju se Jean-Michel Basquiat, George Condo, Mark Rothko, Riccardo Tisci, Leonardo da Vinci, zlatni rez, Pablo Picasso, ali ne i Pablo Escobar ili Pablo Neruda. Ovi ranije je sve Jay spomenuo da bi htio imati ili ima u kući. S tim da mu je Tisci radio i omot Watch The Throne. Očito je da je žanr postao preuzak za kralja koji želi još više. Želi živ u muzej, po mogućnosti u stalni postav, ali ovo nije niti pjesma niti album s kojim će to i napraviti.
Polako stižemo i do drugog singl materijala; BBC nije akronim za Big black cock nego Billionare Boys Club[4], a mikrofon diraju Gospođa, Jay, Nas, Justin, Swizz Beatz, Pharell i Timbaland. Drugi s liste proziva Eric B-ja i kralja Rakima, a treći EPMD[5]. Ostali su po refrenima.
Kutak za vizualno ovaj put donosi ti autora naslovnice: Arija Marcopoulosa; lika od 52 godine koji je u New York stigao jutro poslije Lennonova ubojstva. Stigao je biti i Warholov asistent, fotkati skejtere, bordere, glazbenike i slične tvrde likove s ceste. Za Jiggin je dvanaesti album otišao u Metropolitan Museum of Art i uzeo za model mramorni kip iz negdje 1570. Klesao ga je Battiasta di Domenico Lorenzi, a predstavlja Arteuzu, slatkovodnu muzu, i riječnog boga Alfeja.
Grčka priča ide da je Alfej vidio na nekoj onodobnoj mondenoj plaži mladu Arteuzu kako hvata boju i poželio ju odvesti na kavu i kolače. Muza nije bila previše impresionirana, a kako u ono doba nije bilo društvenih mreža preko kojih možeš uhoditi simpatiju, naš je junak to sve morao činiti analogno,a sve dok Artemida nije Arteuzu pretvorila u izvor, dok se Alfej (umjesto da kao pravi muškarac izađe i stvar riješi u disko-klubu) pretvorio u rijeku. Dakle, dosta tužna ljubavna priča koju je u Metamorfozama bio opisao Publije Ovidije Nazon.
Naš je kipar ovdje uhvatio dramatiku i tenzije između spolova, lovca i lovine. Jigga i Ari su uhvatili podvojenost jer je sama ploča tematski podijeljena na dvije strane slave. Zli bi jezici rekli da je podijeljena na nabrajanje nekretnina i pokretnina, ali Shawn Corey Carter nikada ne bi bio toliko plitak.
Antonio Hadrović
« Watch The Throne | Jay-Z Albumi Kronologija | 4:44 » |