facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Studeni 2012
Format Video
Vrsta / Rock / Blues rock / Hard rock
Dodano Utorak, 07 Listopad 2014
Žanr Rock
Broj diskova 2
Edition date Studeni 2012
Država Europe
Etiketa Warner Music
Catalog Number 8122-79688-7
Edition details Snimljeno: 10. prosinca 2007, O2 Arena, London.
Tags Atlantic Live O2 Arena

Review

Posljednjih desetak godina u velikoj navali rock nostalgije iz nekih davnih, prošlih vremena, riječ 'reunion' dobio je svoje posprdno značenje - nestalo je love, ajmo napraviti turneju i ekspresno nešto zaraditi. To bi bio slučaj da se uz 'reunion' veže ime bilo kojeg rock benda, ali ne i onog najvećeg ikad. Apsolutni rock bogovi, dinosauri ili kako god ih hoćete zvati Led Zeppelin, ne moraju na povratničke turneje kako bi zgrabili lovu, odigrali na kartu nostalgije, jer su veći i od života. Njima to ne treba, a ujedno srećom i nažalost, oni to ni ne žele. Zašto to kažem? Srećom jer za razliku od mnogih bendova 'smrtnika' nisu ukaljali ime i srušili mit o nedodirljivosti, a nažalost jer mnoge generacije njihovih štovatelja nisu ih imale prilike vidjeti uživo. Život Led Zeppelina ugasio se 25. rujna 1980. godine kad se ugasio život najvećeg rock bubnjara Johna Bonhama, nakon još jedne u nizu mahnitih pijanki u kojoj je strusio 40 čaši votki.

Oko nastavka nije bilo rasprave, bend se rapustio, otišao u povijest i za mnoge je ostao mit. Tijekom 80-ih i 90-ih godina preostali članovi benda u nekoliko navrata su ponovno zasvirali, no nijedan od njih nikad nije mogao nadmašiti onu energiju kad su u 70-ima bili na vrhuncu. A onda 27 godina nakon raspada, fanovi su imali jedinstvenu priliku vidjeti bogove u najvjerodostojnijoj postavi dosad. Povod je bio tribute koncert za preminulog Ahmeta Erteguna, osnivača Atlantic Recordsa, koji je svojim radom omogućio bendu da dospije do vrha. U O2 Areni u Londonu 10. prosinca 2007. Led Zeppelin imao je posljednju priliku ispraviti nepravdu te održati kompletni koncert, kakav John Bonham uistinu zaslužuje. Kad sam već napisao navjerodostojnija postava, ona podrazumijeva preostala tri člana John Paul Jonesa, Roberta Planta i Jimmyja Pagea, te Bonhamovog sina Jasona za bubnjevima, koji je već imao priliku svirati s 'velikim dečkima' 1988. godine, no taj 'reunion' je bio razočaravajući.

Koliko je ovaj nastup značio samom bendu govori i da je prvotni nastup morao biti odgođen zbog ozljede Pageova prsta jer su sva četvorica htjela da posljednje ukazanje velikana bude u pobjedničkom stilu. A koliko je obožavateljima diljem svijeta značio ovaj one-off nastup govori i 20 milijuna prijava za ulaznice (među kojima sam i ja), koje je lutrijom izvuklo tek 18.000 sretnika (među kojima nisam ja). Pritom su platili pozamašni iznos kako bi svjedočili reinkarnaciji bogova.

I isplatilo im se! Samo tih 18.000 besmrtnika znalo je kakvom su spektaklu prisustovali jer YouTube snimke, koje su osvanjivale svakim danom nisu mogle dočarati atmosferu, koja je tog ponedjeljka vladala O2 Arenom. Sve dosad. Nakon pet jebeno (da prostim na izrazu) dugih godina čekalo se na to famozno DVD izdanje, za koje se smatralo da neće nikad izaći ili ako već izađe čekat će ga se kao što je to bilo u slučaju "Kineske demokracije" Guns n' Rosesa. Page je govorio da ima puno posla oko miksanja zvuka i slike, a Jones je rekao da nisu pod pritiskom rokova. Fanovi, koji su iščekivali ovo izdanje došli su na svoje 17. listopada kad je u kina krenula premijera koncerta 'Celebration Day', nazvanog po pjesmi s 'trećeg' albuma.

Ja sam ipak pričekao izdanje na CD-u i Blue rayu, koje me oduševilo jednakom, ako i ne većom mjerom kad sam u srednjoškolskim danima pogledao fenonemalni 'Led Zeppelin DVD.' Razlika između kultnih koncerata iz 70-ih i ovog je u tome što osim, dakako, izostanka Bonza, Page, Plant i Jones su 'nekoliko' godina stariji, smežuraniji i sjediji, publika umjesto visoko uzdignutih ruku, visoko drži svoje fotoaparate i mobitele, no jedna stvar se nije promijenila - njihov neuništivi nezemaljski zvuk hard-rocka!

Sam početak koncerta zvukom kao da me šakom udario u glavu kao što je to bilo u Royal Albert Hallu 1969. s 'We're Gonna Groove', a ovaj put kao i tada neočekivano su iznenadili otvarajućom pjesmom. Iz bubnjeva mlađeg Bonhama počela je poznata grmljavina, iz prve stvari s prvog albuma, 'Good Times, Bad Times', koja je iznenadila mnoge, a pogotovo kladionice, koje su nudile ljudima da pogode s kojom će pjesmom krenuti koncert!

Iz prve pjesme odmah se moglo zaključiti da će uslijediti prava, iskrena i kvalitetna rock'n'roll fešta četvorice rokera, koji su u dva sata osim 18.000 ljudi i mene ostavili bez riječi.

Ako se tako dugo moralo čekati na pravi koncert Led Zeppelina, isplatilo se. Od zvuka i slike sve štima besprijekorno u režiji Dicka Carruthersa i producenta Pagea. Gotovo svih 16 skladbi bili su 'stone-cold' klasici, ali i uz nekolih iznenađenja. Rock svetkovina nastavila se s 'Ramble On' te 'Black Dog', koja je nekoć davno bacala publiku u trans. Tako je bilo i ovaj put što je vidljivo iz same snimke, u kojima ljudi iz prvog reda u deliriju plaču. Zlatkosi kovrčavi bog Plant često se obraćao publici, zahvaljivao joj te pričao o pozadni izabranih pjesmama.

- Izabrati pjesme s 10 albuma bio je velik izazov, ali neke pjesme su trebale biti ovdje, a ovo je jedna od njih – rekao je Plant.
A onda je krenuo jezoviti bas s 'Dazed and Confused', kultne stvari s 'Led Zeppelin I', koju je i ovaj put u psihodeličnom 'break-downu' Page odsvirao služeći se gudalom.

Među tim neizostavnim stvarima našle su se 11-minutni pokajnički blues 'In My Time of Dying', groovy 'Trampled Under Foot', 'Nobody's Fault But Mine', Jonesovo remek-djelo 'No Quarter' kao i prekrasna izvedba 'Since I've Been Loving You'. Prvu live izvedbu ikad dobila je 'For Your Life' s 'Presence', a pjesma koju su svi očekivali, a koja je na posljednjem 'reunionu' 1988. izazvala svađu među članovima benda, prošla je bez najave. 'Stairway to Heaven', magnum-opus ne samo Zeppelina, već i svekupne rock'n'roll kajdanke, navodno se nije trebao izvoditi jer se Plant iz osobnih razloga (između ostalog zbog ružnih konotacija, koje je pjesma poprimila tijekom godina), no na radost okupljenih Page i Plant veličanstvenom izvedbom bacili su cijeli O2 u ekstazu.

Energičniju atmosferu vratili su 'The Song Remains the Same' i 'Misty Mountain Hop', a onda je uslijedio hipnotizirajući riff 'Kashmira', koji se publiku do kraja doveo u stanje katarze nakon 9-minute izvedbe.

'Zepači' su se kratko povukli s pozornice, a kad su se vratili krenula je 'the stvar' – 'Whole Lotta Love'. Kotrljajućem riffu Pagea, ubrzo se pridružio Plantov urlik za 'prljavom ljubavlju'. Nakon neizbježnog psihodeličnog medleyja čekao se zatvarajući gitarski dio solaže nakon čega u cijeloj rock'n'roll povijesti slijedi najjebačkiji a capela poziv na seksualno općenje uz stih 'Way down inside, woman you neeed, loooooooooove!' Uz još jednu orgamičnu vokalnu ejakulaciju iz Plantovih glasnica, završio se prvi bis, nakon čega su uz 'Rock'n'Roll' završili konačno iskupljenje za sve dosadašnje neuvjerljive 'reunione'.
Osim sjajne svirke u 5.1 Dolby Digital Surroundu Led Zeppelin je upotpunio spektakl fenomenalnom animacijom na ogromnom video-zidu, koja je uz lasere vjerno pratila svaki ton i svaki pokret Pagea i Planta. Čak 16 kamera u visokoj rezoluciji odličnim kadriranjem, ritmom i dinamikom, vjerno je pratilo i svaki detalj svakog od četiri člana uz mnoge efetke, poput onog retro, kojim se htjelo bend prikazati kao dijelom nekog sjajnog, prošlog vremena kad su rasturali Royal Albert Hall, Earls Court i Madison Square Garden.

'Does anybody remember laugher', upitao je Plant publiku u New Yorku 1973. tijekom izvedbe 'Stairway to Heaven'. Gledajući ovaj koncert sjetio sam se tog pitanja, jer upravo je Led Zeppelin taj, koji mi svaki put navuče osmijeh od uha do uha...kao i u trećem srednje kad me prvi put pogodila grmljavina Bonhamovih bubnjeva na 'Good Times, Bad Times'. Neke stvari se odtad nisu nikad promijenile...moja bezgranična ljubav prema ovom bendu, ali i njihovo umijeće da me svojim bezpogovornim rock'n'rollom uvijek ostavi bez daha. Na moju sreću sa 'Celebration Day' to su upravo i učinili.

Luka Vuletić

Hits 613

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42