facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
On the Line


Bookmark

Data

Released Ožujak 2019
Format Albumi
Vrsta Americana / Indie rock / Alternative/Indie Rock / Adult Alternative Pop/Rock
Dodano Utorak, 26 Ožujak 2019
Žanr Pop-Rock
Length 47:15
Broj diskova 1
Edition date Ožujak 2019
Država SAD
Etiketa Warner Bros.
Edition details Objavljeno: 22. ožujka 2019. / Producenti: Beck, Shawn Everett, Jenny Lewis i Ryan Adams
Tags Ryan Adams Warner Bros. Beck Jenny Lewis

Review

Nastavljajući nam na naslovnicama predstavljati svoju garderobu, Jenny Lewis – sada pouzdano možemo reći – vješto grabi naprijed i kao autorica i kao izvođačica. Četvrti samostalni album nekadašnje pjevačice umirovljenog indie-rock benda Rilo Kiley pokazuje, naime, da iza svoga potpisa ova kantautorica rodom iz Las Vegasa a po svemu drugom iz Kalifornije razvija vrlo osoben i kvalitetan autorski rad. Sjajna prva dva postbendovska albuma – "Rabbit Fur Coat" i remek-djelo "Acid Tongue" – već su odavno iza nas, izlet u duet Jenny and Johnny bit će joj oprošten (i zaboravljen), a noviji joj albumi, pet godina star, visoko solidni "The Voyager" i sada, evo, "On the Line", nastavljaju niz kojim Jenny definira svoju poetiku i podiže osobni prosjek.

Gitarski pop prethodnog albuma, kojem su finese iscrtali Beck i Ryan Adams, razlio se i po novom albumu, tim više jer ovaj dvojac ima prste i na "On the Line" (brzopotezno je, nakon optužbi za seksualna uznemiravanja i ucjene, za Ryana Adamsa naznačeno da je njegov rad prethodio tim optužbama i da u suprotnom od suradnje ne bi bilo ništa). I opet nam Jenny Lewis isporučuje živopisne pripovijetke pretočene u stihove i note u tipično američkim manirama, i ovoga puta vješto brišući granice između stvarnosti i fikcije, autobiografije i pukog pričanja priča, odnosno, čineći te granice i razlike nebitnima. Pune zanimljivih likova i situacija, pune kolorita koliko i mračnijih tonova, pjesme "na liniji" plivaju slično, primjerice, "kolegicama" iz opusa Sheryl Crow, sa svim pozitivnijim i manje pozitivnim stranama te usporedbe.

Ali, stavim(o) li na stranu koliko se uistinu mogu ili možemo uživjeti u Jennyne pripovijesti, ne mogu se oteti dojmu o izrazitom pjevačkom sazrijevanju ove vrlo zanimljive kantautorice. Poslušate li pozorno već uvodnu, predivnu "Heads Gonna Roll", ne može ne upasti u uho izrazitija tečnost i mekoća samog pjevanja. Premečući preko refrena teške pojmove poput raja i pakla, pjevajući o narkoleptičnom pjesniku iz Dulutha (zanimljivo, Bob Dylan je rođen upravo u tom gradiću) i baby bluesu, o marakeškim ulizicama i harlemskim časnim sestrama, Jenny Lewis ne posrće i ne gubi se ni u samodopadnosti ni u ambicijama. Pjesma za pjesmom teče u više ili manje zanimljivom narativu, ali glazbeno prilično šareno i uzbudljivo, a za mikrofonom vrlo sigurno i uvjerljivo.

Indie pop kao mješavina pritoka americane i AOR-a, nova zbirka Jenny Lewis – baš kao i prethodna, "The Voyager" – bliskija je njezinom radu s Rilo Kiley nego izuzetnim prvim joj samostalnim albumima, ali to nije ni mana niti kritika s moje strane. Ona, naime, zvuči baš kao da je na pravom terenu, samouvjereno baš tu gdje jest, što objektivno tanje pjesme, poput gotovo infantilne "Do Si Do" ili nemaštovitog pop-rocka "Rabbit Hole", čini boljima nego što to uistinu jesu, dok je na "Acid Tongue" sve zvučalo tako sjajno zbog cjelukupne konstrukcije koliko i zbog iznadprosječnih pjesama (nešto što se, da se vratimo na tu usporedbu, dogodilo Shery Crow s njezinim sjajnim eponimnim albumom iz 1996.). "On the Line" je Jenny Lewis posve opuštena u svojoj prirodnoj ulozi, dakle, očito vrsna kantautorica koja je pronašla kanal i jezik kojim će i relativno slabije pjesme ili manje zanimljive priče učiniti dovoljno autentičnima i glazbeno intrigantnima da cjelina funkcionira.

 

Toni Matošin

Hits 623
The Voyager « The Voyager Jenny Lewis Albumi Kronologija

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42