facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Siječanj 2010
Format Albumi
Vrsta Indie rock / Indie pop
Dodano Srijeda, 23 Ožujak 2011
Žanr Pop-Rock
Length 48:22
Broj diskova 1
Edition date Siječanj 2010
Država UK
Etiketa Wichita/Arts & Crafts
Edition details Producent: John Goodmanson. Snimano: Ožujak-lipanj 2009., Carriage House Studios, Stamford (SAD) i Two Sticks Audio, Seattle (SAD). Datum objave: 26.01.2010.
Tags

Review

Kao što knjigu ne bi trebalo suditi prema koricama, tako ovaj bend ni ovaj album ni u kojem slučaju ne bi trebalo procjenjivati prema imenima. Los Campesinos!, u prijevodu sa španjolskog seljaci!, sve su samo ne seljaci u onom dobro poznatom kontekstu u kojem često upotrebljavamo tu riječ, a romantika, kao i sve ostalo čega se dotiču na ovom albumu, nipošto nisu dosadne teme u njihovim rukama.

Los Campesinos! su bend okupljen relativno nedavno, 2006. godine, kad su im se putevi međusobno iskrižali na Cardiff University, Wales, kojeg su svi članovi bili/jesu studenti. Kao pravi timski igrači, odmah su se podredili kolektivu – njihov identitet poznat je samo u obliku osobnih imena, a svi su preuzeli zajedničko prezime Campesinos! – Ellen, Gareth, Harriet, Neil, Ollie, Tom i Kim zajedno sviraju: klavijature X 4, glockenspiel X 2, električna gitara X 2, bas gitara X 1, bubnjevi X 1, piccolo X 1, harmonium X 1, violina X 1 (da, to je više instrumenata nego što ih ima), još „unajmljuju“ gardu ljudi koji će zvuk podebljati u puhaćem i gudačkom području, a praktički svi sudjeluju i u vokalnom dijelu. Kad ih sve zbrojimo očekivani rezultat bio bi nekontrolirani kaos, ali je istinski zapravo uređeni kaos. Možda će stvari biti malo jasnije ako vam kažem da je njihov izdavač za sjevernoameričko tržište Arts & Crafts, label koji su osnovali članovi Broken Social Scene-a i koji je u početku i služio prvenstveno tome da bi njihovi albumi ugledali svijetlo dana. Ono što Broken Social Scene rade na području eksperimentalnog indie rocka/post-rocka, Los Campesinos! rade u pop području – uspijevaju divlji multinstrumentalni kolektiv bar donekle obuzdati, sa prilično impresivnim rezultatima. Ono što sviraju jest energični, orkestrirani power-pop, koji posuđuje ponešto iz mnoštva žanrova – punkerski stav i ritam, eksplozivnost noise rocka, pa čak i hardcore žanrova, slojevitost baroque-popa, elemente elektroničke glazbe, sve omotano u visoko zarazne, zabavne i plesne melodije kao osnove svake dobre pop pjesme. Ta formula nije se mnogo promijenila od debuta „Hold on Now, Youngster...“ iz nedavne 2008., ali je bend u tom kratkom vremenu evoluirao u mnogo samouvjereniji čopor koji pokriva sve širi spektar, podjednako što se tiče komponiranja i tematske dubine.

Možda je naočitija evolucija njihova glavnog i odgovornog tekstopisca Garetha, koji je na „Hold on Now, Youngster...“ mantrao:

It's you!
It's me!
And there's dancing,

što jest bilo urnebesno zabavno, ali mogli bi reći i pomalo površno. Ovoga puta, već sa uvodnom „In Medias Res“ pokazuje koliko se njegov storytellerski talent razbuktao i koliko se njegovo oko za bizarne i groteskne detalje pooštrilo:

But let's talk about you for a minute,
With the vomit in your gullet,
From a half bottle of vodka that we'd stolen from the optic.
On the back seat in your car because it wasn't safe to start it,
You were "far too fucked to drive" were the words that you imparted.
And the woolen dress that clung so tight,
To the contours of your body.
And the dead grass stuck to fibers from us rolling in the layby,
Were passed to dog-haired blankets that protected the back seat covers,
And a crucifix was hung from rear-view mirror by your mother.

To još nije ništa prema nastavku:

I'm leaving my body to science;
Not medical but physics.
Drag my corpse through the airport and lay me limp on the left wing.
Drop me at the highest point and trace a line around the dent I leave in the ground:
That'll be the initial of the one you will marry now I'm not around.

Los Campesinos!
(Klikni na fotografiju za uvećani prikaz)

Iako to nije ona standardna vrsta romantike koju očekujete u pop pjesmama, dosadna zasigurno nije, i koliko god je sve pomalo šokantno, možda čak i odvratno, nemoguće je poreći da je mnogo bliže realnosti nego što bi mi to možda željeli. U svakom slučaju, miljama je daleko od onog „skinuo bih ti sve zvijezde s neba“ i sličnih pick-up lineova kojih smo se svi naslušali, a mnogo bliže onome što se zaljubljenom muškarcu zaista vrti po glavi kad ga cura ostavlja. Iako bi svaki respektabilni profesor književnosti Garethove free-form stihove neodgovarajućih duljina i nediscipliniranog stila nazvao u najbolju ruku treš-poezijom, direktan, neposredan i neopterećen način na koji pristupa svim temama na ovome albumu, bila to ljubav, seks, smrt, religija ili najrazličitiji oblici kaosa koji se zove „biti u svojim dvadesetima“, jednostavno osvaja. Da, svi moramo, sada i po zakonu, završiti srednjoškolsko obrazovanje i čitati lektiru, ali to ne znači da nam mora biti stalo do voćke poslije kiše ili Cordobe, daleke i same, niti do toga kako konstruirati sonet. Većina reagira sa: „Ok, sve je to super, ali kakve to veze ima sa mnom ili mojim životom?“. Lijepo je to odavno rekao veliki šef Bruce Springsteen:

We learned more from a three minute record than we ever learned in school.,

sumirajući jedan od osnovnih razloga zbog kojih je glazba ono što volimo i obožavamo, a škola, koncipirana na način na koji je trenutno koncipirana, većim dijelom ono što moramo.

Ako pak niste raspoloženi za „učenje“, možete se jednostavno prepustiti zvuku i skakutati. Los Campesinos! sve bolje kanaliziraju svoju energiju, ne pokušavajući više sve što znaju utrpati u jednu pjesmu. Zbog toga što se na momente primiruju, kontrastne gitarske i orkestrirane eksplozije još su efektnije, kao što je slučaj u naslovnoj „Romance Is Boring“. Boy-girl dijalozi i harmonije iskorištene su u pravim trenucima, možda najbolje u crnohumornoj „Plan A“, u kojoj dečko i cura planiraju financijsku sigurnost na apsurdan, u trenutnoj situaciji čini mi se i jedini mogući način: on će biti malteška nogometna zvijezda, a ona će biti žena nogometaša čije će se lice printati na eurima. Po prvi puta Campesinosi dozvoljavaju i mali predah od neprestanog zvučnog bombardiranja – „Who Fell Asleep In“ i završna „Coda: A Burn Scar In The Shape of the Sooner State“ mogle bi se nazvati baladama, i to poprilično srcedrapateljnim.

Sve u svemu, Los Campesinos! odrastaju, i doslovno i metaforički, pritom ne gubeći ništa od svoje inicijalne privlačnosti. I dok im sama narav njihove glazbe, cirkus kojeg treba držati pod kontrolom, vjerojatno nikada neće dozvoliti da snime besprijekornu ploču za ocjenu pet, imaju sasvim dovoljno blistavih momenata da im oprostimo što nisu štreberi.
 

Danaja Glavičić

Hits 491

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42