Colors

Review

Damir Martinović zvan Mrle, tj. MrLee odlučio je početkom 2016. godine, zajedno sa svojom životnom izabranicom Ivankom Mazurkijević zvanom IvaneSky, višak svoje kreativne energije izbaciti u vidu dugosvirajućeg izdanja naziva „Colors“. Pošto se zapravo ne radi o klasičnom albumu, već o skupu glazbenih brojeva pisanih za razne filmove i kazališne predstave, pjesme uglavnom nemaju neki zajednički nazivnik. Ono što ih spaja u dobro zaokružen album jest Mrletovo eksperimentiranje cijelom plejadom instrumenata pa i svojim matičnim (bas gitarom), Ivankin snažan, nježan i prepoznatljiv glas, gomila gostujućih glazbenika te elektronika koja se, začudo, vrlo dobro uklapa. Sve se to međusobno odlično nadopunjuje tijekom sedam studijskih pjesama te tri izvedbe uživo.

Naslovna „Colors“ otvara album u stilu laganog uljuljkavanja u ono što slijedi: zvučna slika sa gomilom instrumenata obogaćena emocijama nabijenim Ivankinim glasom koji boju i dinamiku mijenja kao od šale. Sljedeća „Tears“ nastavlja u istom tonu, sa malim dodatkom elektronike. Na trenutke pjesme podsjećaju na blažu verziju novog Laibacha s Ivankom u ulozi Mine Špiler, pogotovo trio „Happiness“, „Saddle in the Cold“ i „Carmen“, u kojima sam samo čekao da Mrle počne režati u stilu Milana Frasa (i dobro da nije ☺). „Nije dobro“, jedina pjesma na albumu koja nije otpjevana na engleskom jeziku, odličan je primjer oslikavanja atmosfere, gotovo bajkovite, te dokaz da je i to moguće napraviti na inače izrazito nepjevnom hrvatskom jeziku. „Rain“, posljednja od studijskih, metronomskim ritmom obznanjuje skori kraj inače odličnog albuma, a navedena je, po mom skromnom mišljenju, najslabija pjesma na istom. Slijede tri numere sa oznakom „Live Bonus“ za koje bi se inače teško moglo reći da su snimljene uživo. Prva od njih, već isprobana i poznata „Last Words“ iz filma „Kauboji“, igranje je na sigurno. Potpuna suprotnost njoj, pjesma „Digitalno more“, predstavlja krajnje naporno (u kontekstu ovog albuma) Mrletovo eksperimentiranje raznoraznim elektroničkim efektima, kao da pustite dijete da se igra sa Fruit Loops Studiom. Posljednja „Carmen“ odjekuje puno bolje i snažnije od studijske verzije, te na impresivan način zaključuje ovaj vrlo dobar album.

Tijekom relativno dugog druženja s ovim albumom došao sam do zaključka da su Mrle i Ivanka genijalci; kako drugačije objasniti ovih 7 studijskih izvedbi koje nemaju ništa zajedničko sa ustajalom barom koja jest hrvatska glazbena scena. Jednostavno, uspjeli su hrvatskom puku žednom kvalitetnog i drugačijeg zvuka ponuditi nešto novo što u okvirima ove naše državice još nije čuto. Dobro, vjerojatno pretjerujem, jer se netko gotovo sigurno već dosjetio spojiti eterični ženski vokal i kvalitetnu zvučnu podlogu na tragu eksperimentalnog popa podebljanu sa tračkom ukusno razrađene elektronike. Ako je netko tako nešto već i napravio, sigurno nije iza sebe imao već uspješnu glazbenu karijeru i relativno popularan bend, a kamo li dva, kao što su Let3 i Stampedo. Ruku na srce, ovaj album teško da bi dobio i dio ovog publiciteta da njegovi protagonisti nisu već etablirani glazbenici. Na žalost, to je jednostavno tako, no na sreću, „Colors“ je ispunio očekivanja koja sa sobom nosi senzacionalistička vijest: „Mrle iz Leta3 i Ivanka Mazurkijević izdali avangardni pop album!“. Moj prijedlog: poslušajte album od početka do kraja (možda preskočite devetu pjesmu) i sami donesite sud. U svakom slučaju, čut ćete nešto novo, a tko zna, možda vam se i svidi.

Vilim Ivančan