facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Playland


Bookmark

Data

Released Listopad 2014
Format Albumi
Vrsta / Britpop / Alternative/Indie Rock / Adult Alternative Pop/Rock
Dodano Srijeda, 05 Studeni 2014
Žanr Rock
Length 41:59
Broj diskova 1
Edition date Listopad 2014
Država UK & Europa
Etiketa Warner Bros. Records
Catalog Number NVCD002
Edition details Objavljeno: 6.10.2014.; produkcija: Doviak i Johnny Marr; snimano: 2013. - 2014. London i Manchester; miksano: Atomic Heart Studios; masterirano: Abbey Road Studios
Tags Warner Bros Johnny Marr Doviak

Review

Ikona otočke indie i alternativne scene, gitaristički virtuoz i druga najvažnija poluga legendarnih „The Smithsa“, Johnny Marr, objavio je svoj drugi samostalni nosač zvuka. Album se na neki način nastavlja na njegov prošlogodišnji prvijenac „The Messenger“. Neobična je to dinamika izdavanja albuma s obzirom da mu je za prvi album trebalo 50 godina. No, ako se sjetimo da su i „Smithsi“ u svoje vrijeme objavljivali studijske albume u pravilnim godišnjim razmacima, nije loše što se Marr prihvatio te tradicije.

Naziv albuma posudio je iz djela nizozemskog teoretičara Johana Huizinga zvanog „Homo ludens“ u kojoj se raspravlja o važnosti igre u suvremenom društvu. Čini se da je on sam tijekom karijere bio dosta razigran svirajući s raznim autorima u raznim grupama od Electronica i Pretendersa do The The, Modest Mouse-a i The Cribsa , kao i sudjelovanje u projektu – supergrupi „7 Worlds Collide“.

Sam album počinje prilično obećavajuće i žestoko s „Back in the box“, a zatim nastavlja s lakšom pop pjesmicom i aktualnim singlom „Easy money“, koja brzo ulazi u uho. Pjesme kao „Candidate“ ili „Dynamo“ dosta podsjećaju na „Smithse“, dok je „The trap“ aranžirana kao da ju izvodi „New order“, međutim, pažljivijim slušanjem može se primijetiti da je melodija refrena „posuđena“ iz pjesme „Outdoor miner“ grupe „Wire“.

Nastavak albuma i nije nešto. Eventualno s izuzetkom pjesme „This tension“, ostale su pjesme prilično bezlične i nezanimljive. Nije Marr u svemu tome loš, ali albumu fali neka prepoznatljivost koja bi ga isticala iz mora slične glazbe. Nedostaje neki bolji riff ili jači stih, neka melodija koja bi vam uzburkala krv kao onda kada su prije trideset godina to zajedno činili Morrisey i Marr.

No Marru se ipak mora odati priznanje što ne živi na staroj slavi i neprestano na „repeat“ izvodi stare pjesme svoje mladosti kao neki drugi „velikani“. Upravo suprotno i dalje radi i stvara nove stvari, što samostalno, što s drugim autorima. Odlične pjesme će već doći, jer Marr ima u sebi tu iskru supertalentiranog kantautora koja se možda ipak bolje rasplamsa u kolaboraciji s drugim, jednako tako talentiranim autorom.

Ako ništa drugo, Playland ostaje prosječan album kojeg brend Johnny Marra tjera da ga poslušate i nađete pjesme koje vam se sviđaju. Ikona alternative glazbe to zasigurno može.

Toni Pličanić

Hits 1024
The Messenger « The Messenger Johnny Marr Albumi Kronologija Call the Comet » Call the Comet

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42