facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Egypt Station

Bookmark

Data

Released Rujan 2018
Format Albumi
Vrsta Pop / Rock / Soft rock
Dodano Ponedjeljak, 01 Listopad 2018
Žanr Pop-Rock
Length 57:30
Broj diskova 1
Edition date Rujan 2018
Država Velika Britanija
Etiketa Capitol Records
Tags Capitol Paul McCartney

Review

Kaže jedan aforizam: “Iskustvo nema etičke vrijednosti, ono je samo ime kojim su ljudi nazvali svoje greške“.

Iskreno, nakon teške „brakorazvodne“ parnice od Beatlesa, Paul je iz svojih pogrešaka ipak naučio da samo onaj tko je pao može naučiti  kako ponovo ustati. Od prvog samostalnog uratka ("McCartney") koji nije imao uobičajena i lako prepoznata obilježja mekoće i tečnosti melodija, preko trećeg ("Ram") za kojeg je magazin „Rolling Stone“ kazao da je najniža točka rock glazbe, preko prvog s njegovim Wingsima ("Wild Life") na kojem se očitao nedvojbeni pad skladateljskih vrijednosti, preko zaista čudnog singla „Give Ireland Back to the Irish“ kojim se pokušao suprotstaviti kroz političke poruke drugoj polovici jednog od najboljih skladateljskih tandema svih vremena – Johnu Lennonu, došao je na red album „Band On the Run“ kojeg mnogi smatraju najboljim Paulovim ostvarenjem nakon Beatlesa i koji je sasvim učvrstio njegove pozicije u rock cirkusu, lansiravši album do platinaste tiraže, da bi lagani pad donio album „Wings At the Speed of Sound“ na kojem je demokratski (što uvijek i ne mora biti pozitivno) prepustio skladateljska i vokalna zaduženja i drugim članovima benda.

I tako smo korak po korak uz nužne preskoke (u međuvremenu je dobio titulu „Sir“ zbog iznimnog doprinosa razvoju rock glazbe) došli  do njegovog zadnjeg uratka izdanog sedmog rujna ove godine.

Za pošteni glazbeni užitak potrebno je sljedeće: vrijeme, iskustvo i dobri sastojci. Paul očito ima vremena, ovo je njegov prvi album nakon petogodišnje stanke; iskustva ima za bacanje, no s kombinacijama dobrih sastojaka (makar na ovom albumu) i nije baš inovativan.

Na početku pitanje za one koji su preslušali „Egypt Station“: Iskreno, jeste li prepoznali da je u pitanju Paulov vokal? Da nisam znao o kome je riječ, te da nije bilo onih mikro ili nano trenutaka redovno prisutnih u zamjetnim količinama u dijelu glasovne ostavštine matičnog mu benda, teško bih iz prve prepoznao jednog od omiljenih mi skladatelja uz kojeg se i rodio moj interes za rock/pop glazbu.

Već otvarajuća „I Don't Know“, te „Come On To Me“ i „Fuh You“ snažno dokazuju njegov talent da s laganim trudom napravi ugodne  pjesme. Još uvijek može on „istresti“ koju snažnu frazetinu, skicu, melodiju, isto kao i naivnu pjesmicu („People Want Peace“). Nižu se tako svih 16 zastupljenih skladbi, da bi već iz prvih bilo jasno da će akustična gitara i vokal biti dominirajući. Iskreno, nikada mi ta akustična forma prepuna linearne instrumentalne atmosfere i bez adrenalinskih injekcija nije bila posebno zanimljiva, nakon 5-6 pjesama postajala mi je dosadna,  ponekad čak i iritantna ovisno o izvođaču, stoga neka mi  ljubitelji takve koncepcije oproste  – o ukusima se ne raspravlja, zar ne?

„Back In Brasil“ svojim bossa nova ritmom iskače od ostatka, mene osobno ponekad atmosferom, a naročito glasom podsjeća da bi ovakva pjesma mogla s lakoćom biti Stingova, dok  je „Hunt You Down“ sa svojim prijelazima pravi beatlesovski uradak.   

Nije lako imati preko 70 godina, napisati materijal za novi album koji logično podrazumijeva i turneju, nije lako ni pjevati nakon toliko godina trošenja glasnica, s tih pozicija onda Sir Paulu sve zahvale uz naklon do poda. Tekstove baš i ne bih komentirao, oni su ipak nužan apendiks samoj glazbi, uostalom tko zna riječi uglavnom glupih operskih libreta, arije pak zna svatko. Uostalom, Paul nije imao priznati status poetskog lučonoše poput Cohena ili Dylana. Iskreno, album je komotno mogao biti i kraći, ne bi izgubio na cjelokupnoj atmosferi ili konzistentnosti.

Što reći na kraju?

Onu poznatu izreku „jednom špijun, uvijek špijun“ treba proširiti na glazbenu sferu pa bi ona trebala glasiti „jednom glazbenik, uvijek glazbenik“, a što Macca itekako potvrđuje unatoč nezgodnom datumu iz osobne iskaznice. Neće on više ponoviti, rekao bih pionirsku   atmosferu i značaj njihovog prebogatog opusa, njihov prepoznatljiv DNK sa jednog od najboljih singlova svih vremena „Penny Lane / Strawberry Fields for Ever“, ali tko bi mu to i zamjerio, osim što bi to bilo kontraproduktivno, više i nije izvedivo, te sam prilično siguran da je njegova ideja bila odmak od takve matrice. Ono što je važno jest činjenica da je Paul i dalje aktivan, ne predaje se tako olako,  uz napomenu  da bi se ovaj uradak mogao smatrati tranzicijskim u očekivanju uvijek neizvjesne budućnosti.

A bit će baš zanimljivo vidjeti u kakvim koncertnim prostorima će ovaj uradak biti prezentiran.

Đorđe Škarica

Hits 410
New « New Paul McCartney Albumi Kronologija

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42