facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Opticks

Bookmark

Data

Released Rujan 2010
Format Albumi
Vrsta Classic
Dodano Nedjelja, 03 Travanj 2011
Žanr Klasika
Length 43:26
Broj diskova 1
Edition date 2010
Država Norveška
Etiketa Fat Cat Records
Tags

Review

Zima je jako gadno vremensko razdoblje. Čovječe, depra te hvata na svakom uglu! I onda dođe Božić i svi ti odvratni kapitalistički blagdani i poželiš si pucat u glavu zbog depresije. Nema Sunca, nema trčanja po livadi. Na kraju svi slabići završe na Praxitenu i alkoholu dok si rekao 'Jelena Veljača Popović Volarić'. Grozna je zima, zar ne?
 
Zima je, to svi znamo, jako gadna na Sjeveru naše planete. Tamo nema mile-lale i tamo opstaju samo ultrajaki. Iz Švedske… Pardon, Islanda… Ne, ne, Norveške! Da, iz Norveške nam dolazi fina mala gospodična Silje Nes. Njoj je jako bilo dosadno živjeti u Leikangeru, seocetu u Sognefjordu, norveškom najvećem fjordu, pa je učila svirat razne instrumente. I dobro da je tako, draga Silje, nego da si postala pijančina. Ili nogometaš u Premiershipu. Zapravo, to je isto.
 
Silje Nes je snimila album Opticks, prekrasan mali album za maženje pored kamina. Divna, titanska zbirka toplih ljudskih priča i emocija. Silje svira i pjeva, to su vam te moderne skandinavske kantautorice. Ima nešto u tim Skandinavcima što ih čini fantastičnim pop-izvođačima i dovoljno im je u ruke tutnuti gitaru, ispolirat loopove na laptopu i eto ti fine muzike. Silje Nes to radi briljantno. Album je predivan. U Opticks će se zaljubiti i pravi glazbeni kužer i pomodna tinejdžerka u Hello Kitty majici. Album za legnut na krevet, buljit u strop i divit se životu.
 
Apsolutno zaljubljivanje slijedi već na početku, pri konzumiranju The Glass Harp. Pjesma počinje lijeno, vucara se monotonijom gitare, a onda fino odnekud dolazi zvuk uzburkanog mora uz jedan sonicyouthovski odjek noise-gitare. Ma divota!
 
Silje izgleda ima slavuja u grlu i zato tako fino poji. Nevjerojatno nježno, plaho. O ljudskim odnosima, odlasku, povratku, strahovima, sreći. Ali ona to sve radi fino, tiho, valjda ta samoća i zima nisu tako zajebani kad živiš u najboljoj zemlji na svijetu.
 
Simmetry of Empty Space i Rewind su zasigurno zabranjene pjesme u Norveškoj jer tope glečere. Vrh vrhova: kad pred kraj Rewind pjesma ode iz monotone elektro-pjesmice sa zvukovima ptica u pozadini, u pahuljasti košmar zvukova a la Bjork.
 
U Crystal mala Nes (vidi mene, ja ju zovem 'mala', a možda je velika ko Tore Andre Flo) pjeva o tome kako se ljudi mijenjaju i odlaze. I kad zajeca divnim stihom I lay stones in a row, and it’s all I have, cijela Norveška pusti suzu. Moj osobni vrhunac albuma je Silver-blue, prekrasno zidanje pa razbijanje melodije i Siljin predivan poj.
 
Album je produciran nevjerojatno ujednačeno i pjesme se lijepe jedna na drugu. Super kako svaki naoko monotoni, psihodelični početak pjesme odvede u nekakvu šizofrenu krajnost. Čudni zvukovi ulijeću u pjesme i to mi se jako sviđa. Zato mi se ne sviđa The Card House (predvidljivo, previše kantautorski pop kojega ima na kile u današnjoj glazbi), a oduševljava Levitation (ulet syntha ko šamar).
 
Svi ti zvukovi čine Optics velikim 'malim' albumom. Volim takve nepretenciozne uratke.
 
Cvrkutanje, strah, dosada, spooky sounds, šum mora, sve je to Optics. I pretpostavljam Norveška. Čudna zemlja: nemaju dobar hokej, ali su dobri nogometaši i skijaši-skakači. Ova će mala doskočit daleko poput Espena Bredesena. Uživajte uz Optics i posjetite Norvešku.
 
Marin Miš
Hits 941

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42