facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Svi 2011
Format Albumi
Vrsta Jazz-Pop
Dodano Četvrtak, 22 Rujan 2011
Žanr Jazz
Length 1:01:49
Broj diskova 1
Edition date 2011
Država US
Etiketa Blue Note
Catalog Number 509990 96388 2 2
Edition details Datum objave: 29.5.2011.; Produkcija: Jeff Jones, Jazz At Lincoln Center; Snimano: Rose Theater, Prederick P. Rose Hall, February 9th and 10th 2009.
Tags

Review

Kada se imena poput ovih (Willie Nelson, Wynton Marsalis, Norah Jones) nađu zajedno na pozornici, znate da vas čeka nešto posebno. Live album Here We Go Again: Celebrating the Genius of Ray Charles nije iznimka. Willie i Wynton uspjeli su dobiti taj dobar stari osjećaj i zvuk originalnih pjesama Raya Charlesa, ne gubeći pritom na kvaliteti snimke. Dok slušate album imate osjećaj kao da je koncert odsviran 50-ih godina prošlog stoljeća, a snimljen i produciran tek sada.

Već na prvoj pjesmi daje se do znanja da su se vrhunski jazz glazbenici, pod vodstvom Wyntona Marsalisa na trubi, 2009. godine okupili u Rose Theateru u New Yorku. Instrumentalna izvedba ostavlja malo prostora prigovorima, svirači su dobili dovoljno prostora za pokazivanje svoje vještine u solo dionicama, a pjesme zbog toga ne postaju zamorne i dosadne. Osjećaj za mjeru ključni je pojam ovdje.

Aranžmani su jako dobri, ostaju vjerni originalu, ali opet uvode neki novi štih u sve pjesme. Od življeg latino ritma u pjesmi Unchain my Heart do trubačkih dionica Wyntona Marsalisa koje upotpunjuju svaku skladbu legendarnog Raya Charlesa, pogotovo Losing Hand, koju su on i Willie Nelson obradili te večeri u New Yorku.

Puni pogodak bio je i pozivanje Norah Jones na ovaj koncert. Njezin glas zvuči odlično kroz cijeli album, pogotovo na lakšim pjesmama, što se nažalost ne može reći i za Williea Nelsona. Iako je i on dobro odradio koncert, nekako mi se čini da je upravo on najslabija karika cijelog nastupa. Pogotovo u pjesmi Cryin' Time u kojoj se nikako ne može naći na istoj valnoj duljini s Norah. Daleko od toga da je loše odradio koncert, baš naprotiv, i Nelson dobro zvuči. Najpoštenije bi bilo reći da je bio najmanje dobar te večeri.

Međutim, ipak je ovo live album i naravno da će svatko naći mjesta na koja može prigovoriti. Bitno je da su pjesme Raya Charlesa zasjale u ovom aranžmanu i sumnjam da se i njemu osobno ne bi svidjelo čuti svoje pjesme u ovom aranžmanu. Kao što je i meni bilo drago da sam došao do ovog izdanja koje će definitivno naći mjesta na mojoj osobnoj playlisti. Kada jazz sviraju ovakvi majstori to ne može zvučati loše.

I ne zvuči nimalo loše. Ipak, kvalitetna svirka se i podrazumijeva kada nastupaju ovakva imena i imam osjećaj da nisu pružili dovoljno trenutaka čiste inspiracije koji razlikuju jako dobar koncert od odličnog. Sve u svemu, jedan jako dobar live album posvećen Rayu Charlesu kojega je uvijek lijepo čuti u ovakvom aranžmanu.

Matko Boršić

Hits 1128
American Classic « American Classic Willie Nelson Albumi Kronologija Band Of Brothers » Band Of Brothers

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42