facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released 2011
Format Albumi
Vrsta Pop / Rock
Dodano Petak, 24 Veljača 2012
Žanr Pop-Rock
Broj diskova 1
Edition date 2011
Država Hrvatska
Etiketa Esnaf
Edition details Mp3 izdanje
Tags

Review

Kaže se da je u ljubavi i ratu sve dozvoljeno.
Poznato je da većina Husova opusa posvećena ljubavi.
To znači da je Husu sve dozvoljeno.

Slične iskrivljene logiku sjećam se još iz gimnazijskih dana, na osnovu dvije ispravne premise stvori se pogrešna konkluzija.

Ona se, ipak u slučaju novog uratka jednog od najdugovječnijih domaćih grupa ne može i ne smije primijeniti. Ako se u hrvatskim glazbenim vodama ikada vodila podjela obožavatelja za određene favorite ili idole, onda se ona prvenstveno odnosila na davno vođeni „tihi rat“ između obožavatelja Arsena Dedića i Miše Kovača, dok se zadnji takav sraz dogodio između pristaša Prljavog kazališta i Parnog valjka.

Moram priznati da mi je Valjak uvijek bio draži, iskreniji i pristupačniji u iskazivanju svojih priča zaogrnutih jedinstvenim magičnim plaštem satkanog od nota.

Poznato je kako se u Valjku sve vrti oko dvojca – osovine Hus – Aki. Hus koji pametno slaže životne priče prepoznate od svakog u ogrtač koji mnogima savršeno pristaje i Aki koji  tim pričama dodaje dodatnu dimenziju stvarnosti, iskrenosti i topline, a što je lako provjeriti ako ste prisustvovali bilo kojem od njihovih koncerata.

Dakle, Parni Valjak i novi album nazvan Stvarno nestvarno

Što je bilo za očekivati nakon zadnjeg albuma Pretežno sunčano i pauze od sedam godina, koje su doduše dobrano bile ispunjena koncertnim nastupima diljem lijepe naše i na kojima je Valjak čvrsto zacementirao svoj blistavi status ?

Da li novi kreativan zanos ili pak utrživanje stare slave?

Po mom skromnom mišljenju nije se dogodilo ni jedno ni drugo.Nema govora o nekakvom utrživanju ili recikliranju već poznatog, ali iskreno govoreći nema ni takve snage, zanosa i veličanstvenog kaosa koji je nastajao u auditoriju nakon odsviranih kompozicija kao Zastave, Zagreb ima isti pozivni, Ljubavna, Ugasi me, Hajde mala dođi u moju sobu, Sunčanom stranom, Uhvati ritam ili pak nezaboravne balade kao Jesen u meni, Kao ti, Hvala ti, Pusti nek traje i Sve još miriše na nju.

A što smo onda dobili?

Jedan sasvim uravnotežen, krasno aranžiran, uobičajeno kvalitetno odsviran (zar je moglo drugačije) i otpjevan uradak (Aki je očito odlučio konzervirati svoj jedinstveni vokal), reprezentativni uzorak na glazbenoj tapiseriji pod naziva mainstream.

A da takvo nešto nije lako napraviti općepoznata je stvar, jer zadovoljiti sve očekivane postulate koje mainstream postavlja nikome nije lagan i jednostavan zadatak, no Hus koji nije od jučer i koji ima mnogo utakmica u svojim nogama, zadatak je obavio za vrlo dobar.

Album otvara još od 2009. u eteru prisutna Nakon svih godina – melodijski ugodan, lirski prepoznatljiv Husov rukopis, koji je obzirom na staž u odnosu na ostatak materijala, jedan od nositelja albuma.

Slijedi Vjeruj koja je puštena kao probni balon i koja je ispunila zadatak zaintrigiravši javnost upitavši se čega to još tamo ima.

Svijet je danas lud je svojevrsno podsjećanje na njihove rane, rane radove – nešto slično ugođaju kojeg su kroz svoj rock & roll znali uobličiti Status Quo. Glazbenu sliku dodatno obogaćuje dobro aranžerski složena puhačka linija.

Za sve sam kriv što nisam je tradicionalna blues shema. Blues se obično svira iz dva razloga: iz totalnog gušta, ili pak za popunu materijala. Sklon sam mišljenju da je Valjak ovo odsvirao iz prvog razloga.

Naslovna Stvarno nestvarno ima gitarski početak kojeg sam već čuo, ali ubite me, ne mogu se sjetiti odakle, no bez obzira na to ima u njoj puno aranžerskih minijatura koje je čine ugodnom i poželjnom za slušanje.

Kralj iluzija je njihova tradicionalna laganica, idealna za paljenje nekad upaljača, danas mobitela i stvaranja zaljuljane atmosfere na koncertima.

Alelujah (Ja još vjerujem) ima apsolutni potencijal za završetak svakog koncerta (prije bisa, naravno), zarazna, dobro složena i odsvirana kompozicija.

Kako svatko subjektivno doživljava ili asocira glazbu, tako je meni sam početak (ali baš sam početak) Istine podsjetio na sumornu i jezovitu atmosferu koju su Black Sabbath znali stvoriti na svom prvom albumu, no nastavak je ipak tipičan za Valjak.

Opet (meni uvijek draga) puhačka linija obogatila je Ljubav je droga, pjesmu zaraznog refrena i atmosfere. Album završava akustičnom To sam stvarno ja.

Rezime bi glasio:

Aranžmani: uvijek i poslovično dobro složeni, s ponekim potezom kista koji dodatno obogaćuje uradak

Svirka: a što se tu ima reći, sve to podsjeća samo na njih.

Pjevanje: Aki, Bog ti podario ovakav glas još puno godina

Materijal: ujednačen, nije priljepljiv odmah na prvo slušanje( ipak nas je Valjak razmazio svojim  legendarnim pjesmama).

I na kraju: nemojte da vam ovo bude zadnji album!!

Đorđe Škarica

Hits 1138
Najljepše ljubavne pjesme « Najljepše ljubavne pjesme Parni Valjak Albumi Kronologija

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42