facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
My Name Is My Name


Bookmark

Data

Released Listopad 2013
Format Albumi
Vrsta / Hip-hop
Dodano Utorak, 24 Veljača 2015
Žanr Hip-Hop
Length 46:25
Broj diskova 1
Edition date Listopad 2013
Država US
Etiketa Def Jam Recordings
Catalog Number B0018704-02
Edition details Produkcija: Kanye West, 88-Keys, Beewirks, DJ Mano, Don Cannon, Glass John, Hudson Mohawke, No I.D., Nottz, Pharrell Williams, Rico Beats, Sebastian Sartor, Swizz Beatz, The-Dream, The TwiliteTone
Tags Pusha T Kanye West Def Jam

Review

Na izmaku godine ipak mogu konstatirati da ima nade za hip hop. Cijelu godinu sam se snebivao svemu što se događa, ali iskra nade koju, eto, predstavljam dva mjeseca nakon što je zasjala još uvijek sjaji, a ja je predstavljam upravo u ovom trenutku kako bi mogućnost da nešto pokvari cjelokupni dojam bude što manja.

Kako i sam naslov recenzije govori, riječ je albumu "My Name Is My Name" američkog hip hopera umjetničkog imena Pusha T. Da cijela priča bude slađa radi se o debi albumu, a da priča bude još slađa riječ je o umjetniku koji je taj prvi, službeni, solo debi izdao u svojoj trideset i šestoj godini života. U redu, Pusha T je daleko od novajlije u svijetu hip hopa. Još davne, davne 1992. godine, osnovao je duoClipsečija je druga polovica bio njegov rođeni brat. Iako je duo bio čvrsto vezan uz slavni producentski tim The Neptunes, Pusha i njegov brat No Malice nikada nisu ostvarili neki veći komercijalni uspjeh.

Pusha T svoj solo uspjeh uvelike može zahvaliti vlasniku producentske kućeGOOD Music, Kanye Westu, ali isto tako i kašnjenje svog debi albuma zbog drugih obveza prema samoj producentskoj kući i Westu samome.

Bilo kako bilo, album je ipak izašao, hvala Bogu, na tome! Zašto sam spomenuo iskru nade? Spomenuo sam je zbog svih poklonika "stare škole". Album (ponovo, hvala Bogu) nije kompilacija klupskih hitova, što je bio slučaj s gotovo svim visokotiražnim hip hop albumima izdanim ove godine, i od čega me je već polako počinjao oblijevati hladan znoj, već je to rasni uradak u stilu "boom - bap" produkcije (iste one koja je vladala prvom polovicom devedesetih godina prošlog stoljeća).

Sam album broji dvanaest stvari. Jedna bolja od druge. Već u intru naziva King Push Pusha pokazuje svoju samouvjerenost i želju da album ne pretvori u zbroj pop pjesmuljaka: "I don't sing hooks". Iskreno jednostavno ne znam koju stvar bih izdvojio: Numbers On The Boards, Nosetalgia, Pain, S.N.I.T.C.H, ustvari tako bih mogao pobrojati sve stvari na albumu.

Ljubitelji "stare škole" poslušajte album, dok vam jedan Wiz Khalifa ponovno ne pokvari vjeru u bolje dane hip hopa.

Goran Božić

Hits 359

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42