facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Ožujak 2010
Format Kompilacije
Vrsta Rock / Indie / Alternative rock / Indie rock
Dodano Četvrtak, 31 Ožujak 2011
Žanr Indie
Length 1:13:18
Broj diskova 1
Edition date Ožujak 2010
Država SAD
Etiketa Matador Records
Edition details Datum objave: 08.03.2010.
Tags Pavement Matador

Review

Vlasnici jednog od najkonzistentnijih opusa devedesetih, bend kojeg danas bez imalo ustručavanja ili sumnje mogu nazvati jednim od najzanimljivijih i najznačajnijih u svom desetljeću (pa i nešto šire), nakon punih, bez njih predugih deset godina hibernacije najavio je ponovno okupljanje, pa tu odluku još podcrtao izdavanjem prve kompilacije najznačajnijih pjesama. "Quarantine the Past", nazvana prema stihu iz antologijske im pjesme "Gold Soundz", tu je da u nekih sedamdesetak minuta sabere sve ono što je Pavement učinilo tako značajnim i, pogotovo u retrospektivnim čitanjima, nezaobilaznim i monumentalnim, odnosno, da pokuša prenijeti svu čaroliju gotovo bezgrješnog niza od pet albuma svima koji su ostali zakinuti za nju u vrijeme kad su "Slanted and Enchanted" i nasljednici bili aktualni.

Koliko je nezahvalno uhvatiti se sastavljanja kompilacije benda koji nije imao nijedan pravi hit, ali zato toliko presjajnih underground dragulja, vjerujem, ne treba posebno naglašavati. Koliko je, pak, ova "karantenizacija prošlosti" dorasla visini toga svog zadatka? Prije nego donesem svoj osobni sud o tome, da pokušamo proniknuti u srž čarolije zvane Pavement...

Čak se i meni samom sad već teško točno prisjetiti jesu li me baš oni navukli na ono što bismo mogli nazvati americanom u njezinu najširem značenju, ali Pavement su potpisniku ovih redaka zasigurno bili jedna od nekoliko prekretnica u slušateljskom životu. Kao prvo, uz Mercury Rev, The Flaming Lips, Wilco, Uncle Tupelo i još nekoliko srodnih imena, konačno su me uvjerili da je Amerika moja obećana glazbena zemlja, a ne Britanija, kako mi se dotad činilo. Kao drugo, još bitnije, neodoljivo šarmantni lo-fi kolaži i uvrnute note Stephena Malkmusa i društva prenijeli su mi estetsku letvicu bar stupanj više, istovremeno razotkrivši neke dotadašnje heroje kao doslovno nemaštovite i plitke. I, kao dopunsko, treće, otkrili su mi da lo-fi može ponuditi itekako bogatiji i intenzivniji doživljaj nego što bi definicijska suprotnost sveprisutnom hi-fiju po logici stvari trebala podrazumijevati.

U vrijeme kad su nizali svoja remek-djela (pozor: slijedi niz esencijalnih albuma devedesetih!), od već spomenutog "Slanted and Enchanted" (1992.) preko "Crooked Rain, Crooked Rain" (1994.) i "Wowee Zowee" (1995.) do "Brighten the Corners" (1997.) postojali su kao stalna, tiha prisutnost, nikad ni blizu svjetala velikih pozornica, medijske buke ili crvenih tepiha, ali u svojoj domeni bezgrješni. Na njih ste se mogli kladiti bez rizika, usprkos stalno evoluirajućem zvuku, da bi naposlijetku napravili jedan manji posrtaj (iako teško da se "Terror Twilight" iz 1999. može nazvati lošim, pa i osrednjim albumom, tek pomalo nedoraslim dičnim prethodnicima) i – nestali. I sam sam tek tada shvatio koliko bez njih sve izgleda – bit ću patetičan, ali u ovom slučaju neću bježati od toga – siromašnije, jednobojnije. Kao obično, tek kad nekoga izgubiš, spoznaš koliko ti je bio drag i važan. Da, od tada sam još intenzivnije slušao Pavement, preslušavao te krasne albume i EP-jeve i puštao da me uvjere u baš sve što su radili i opravdaju svoje počasno mjesto u – nek' "pravovjerni" kritičari i slična piskarala ne zamjere – americani.

Od kreativno neurednih početaka, preko sve konkretnijih koketiranja s američkom tradicijom do naglašenije baladnih, pa čak i srednjestrujaški orjentiranih radova, rukopis tog cool genijalca Stephena Malkmusa, za kojeg nikad niste načisto je li u pitanju štreber ili totalno odvaljen osobenjak, te vjernih mu suradnika stalno je ostajao dovoljno eksperimentalan i avanturističan da ne ostavi ravnodušnim, kao i uvijek dovoljno melodiozan da razoružava svojim senzibilitetom. Prođite bar jednim uhom po 23 epizode ove kompilacije pa ćete shvatiti o čemu govorim. Od ranih vrhunaca poput najblistavijeg od dragulja "Here" do recentnijih ljepota tipa "Spit on a Stranger", od debelih, sirovih gitara "Summer Babe" ili "Mellow Jazz Docent" do mekih, poliranih neodoljivosti "Range Life" ili "Shady Lane", sve pametne vratolomije Pavementa posložene su u sjajnom nekronološkom nizu i pružaju više nego dobar uvid u rad benda.

Naravno, svakoj se kompilaciji može naći zamjerka, pa će ovaj, khmmm, znalac reći da mu baš fale "Father to a Sister of Thought", "Zurich is Stained" i bar "Major Leagues" ili "Carrot Rope", no pozornost koja je opravdano dana ranim EP-jevima "Slay Tracks (1933-1969)", "Perfect Sound Forever" i "Watery Domestic", predstavljenim s ukupno pet pjesama (među kojima i presjajna "Box Elder" još iz 1989.), te sitne "propuste" (i riječima ističem navodnike) s lakoćom otpuhuje. Možda je i "Terror Twilight" malčice pregrubo tretiran (predstavljen tek sa "Spit on a Stranger"), no tu ću stati s čeprkanjem. Ionako ću svima preporučiti pet sjajnih albuma (plus kompilaciju ranih EP-jeva i singlova "Westing (By Musket & Sextant)") ako već žele čuti Pavement na djelu. Tek onim skeptičnijima i opreznijima "Quarantine the Past" bit će više nego odlična uvertira, kao otškrinuta vrata u jedan (pre)bogat svijet. Nepotrebno remek-djelo, mogao bih zaključiti, a prvenstveno se nadati da ujedno predstavlja početak jednog novog života benda koji je obilježio jedno, pa naprosto preskočio sljedeće desetljeće.

 

Toni Matošin

Hits 657

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42