Review
Pendulum su bili drum'n'bass tek jedan album. Kasnije su otkrili rock, metal i ine alternativne žanrove i počeli kombinirati sa elektronskim znanjima stečenima od prije. Iako nesretna kombinacija za mozak i uši, album In Silico je bio i više nego uspješan. Milijunske naklade i top 10 hitovi su potvrdili da nema razloga da se ne nastavi u tom smjeru. Immersion je ponajviše rock elektronika, iako na mahove ima Pendulum uklanjaju ovaj elektronski dio.
I tad su najbolji. Genesis je odličan pompozni početak koji otvara apetite za neku žešću veziju Justicea no to se dobiva tek u Dusk. Ostatak albuma je na pola puta između američkog mainstreama i elektronike, dijelom duboko u trećerazrednim singlovima, dijelom solidno i prihvatljivo.
Pendulum na trenutke zvuče uistinu loše i nije jasno zašto žele biti emo. Nisu li prestari za to? Isto tako, u trenucima kad pomislim da ne podsjećaju na elektro-rock eksperimente Skandinavaca, oni u goste dovedu In Flames. I rezultat bude katastrofalan.
No nije sve tako crno. Beatova ima napretek. Salt In Wounds i The Vulture su tome svjedoci. Nisu ni svi suradnici tako loši. Liam Howlett iz Prodigyja se dobro zahvalio Pendulumu za inspiraciju za povratak Prodigyja kroz Immunize, a Steve Wilson iz Porcupine Treea je odradio možda jedini trenutak ovog albuma kad pjesme zvuče duboko.
Pendulum su s Immersion potvrdili predvidivost svojih aranžmana već viđenu na In Silico. Očekujemo iskupljenje uživo na Jarunu.