facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
I Feel Cream


Bookmark

Data

Released Svibanj 2009
Format Albumi
Vrsta Pop / Electro / Synthpop / Disco
Dodano Subota, 01 Listopad 2011
Žanr Electronic
Length 41:26
Broj diskova 1
Edition date 2009
Država Kanada
Etiketa XL Records / Dallas Records
Tags

Review

 

Nakon šokantno eksplicitnih igara riječima tipa fatherfucker koje Crnogorci u svojoj verziji koriste još od davnina, ljepljenja brade na bradu, kao i ostalih nama malograđanima teško shvatljivih propitkivanja granica ljudske seksualnosti Peaches se vratila onom iskonskom šoku što nam ga je već jednom priuštila s debitanskim Teaches Of Peaches (2000). Samo što je ovaj put verbalne provokacije preselila na zvuk, a to se pokazalo više nego dobrom odlukom, jer dokle god ostajemo u domeni glazbe, provokacijama je tamo i mjesto. Okej – morala je u tu svrhu žrtvovati čitav onaj naglasak na priči o vagini koji ju je i vinuo u faktore, ali za tim ne bi trebalo žaliti, pogotovo ne sada, kada pored Lady Gage svi ostali izgledaju smješno.
 
I Feel Cream je četvrti album kanadske glazbenice na kojem je okupila čitavu plejadu profesionalaca; Jamesa Forda (Simian Mobile Disco), Soulwax, Digitalism i Drums of Death što je rezultiralo nadprosječnom pop kvalitetom kao stvorenom za dupkom pune klubove u kojima svi po točkama argumentirani stavovi o muško-ženskim i ostalim odnosima uslijed glasnog beata postaju manje bitni, tako da se nitko ne bi trebao osjećati ugroženim. A to je valjda najbolji mogući oblik liberalizma.
 
Lagani zavodljivi početak Serpentine koji u sebi još i nosi nešto od starog bunta zamjenjuje udarna vokalno rokerska Talk To Me, direktna stvar ugušena od ženske energije s glasom puštenim iz petnih žila, da bi nakon nje uslijedila krajnje senzualna, čak naivna Lose You, koja prije svega podsjeća na solo karijeru Roisin Murphy i koja nas upoznaje s nekim novim fragilnijim aspektom ličnosti pjevačice. Ili se opet radi o kodiranom značenju (?) – ne znam i ne želim znati.
 
Četvrta pjesma More žešće intenzivizira ritam, a hip hop Billionare bahato izbacuje opsežniji epski tekst recitiran brzinom svjetlosti, opet nevjerojatno snažan i zarazan. Naslovna I Feel Cream atmosferom se nastavlja na već spomenutu Lose You, dok Trick Or Treat nalazi neku idealnu sredinu između dvije osnovne linije razvoja zvuka na albumu. Onoj progresivnijoj priklanjaju se još dvije iduće Show Stopper i Mommy Complex, dok Mud i Relax spadaju u nježniju stranu priče.
 
Posljednja stvar Take You On predstavlja napeti dobro sjedajući završetak uzlazno silaznog niza s upitnik-uskličnikom na kraju. Tako da nam još neko vrijeme nakon odslušanog albuma u glavi odzvanja You can't mess with me prijetnja po svoj prilici vrlo bijesne žene. A Peaches stvarno nema zašto biti ljuta jer ovo je uistinu dobar album – jasna i od početka do kraja kontrolirana elektronika bez ikakvih šablona i nepotrebnih indie rifova, samo s kablovima i svim mogućnostima vokala čija je promjenjiva priroda glasa konačno postala glavni sadržaj forme, a rekla bih čak i jedini bitan, ali neću sad zanemarivati čitav tekst u pozadini jer je on, kao uvijek kod Peaches, sigurno bio glavni inicijator čitavog projekta, dok je navedena ekipa producenata na sebe vjerojatno preuzela ulogu stvaranja discipline.
 
Marina Vukman
Hits 410

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42