Review
Iako se glazba koju Eros izvodi ne poklapa baš s mojim glazbenim ukusom, zbog nekih vlastitih sentimentalnih razloga vezanih za razdoblje sredine 90-ih glazba Erosa Ramazzottija kod mene uvijek ima poseban doživljaj i značenje više.
Kao i svako prethodno izdanje tako sam i ovo čekao s nestrpljenjem, a evo konačno, s malim zakašnjenjem, objavljujemo i recenziju na našim stranicama. Svima je jasno da komercijalizacija i žudnja za kojim novčićem više u većem broju slučajeva kvari sve ono lijepo u glazbi. Kod Erosovih izdanja jedine zamjerke upućujem još tamo od zbirke hitova Eros njegovim kolaboracijama sa zapadnim superzvijezdama. Do sada mi je svaka njegova suradnja sa pjevačima anglosaksonskog govornog područja djelovala potpuno nepotrebno i slabo bez obzira radi li se o Joe Cockeru, Cher ili Tini Turner. Dobro.. ova sa Tinom kada se uzmu sve dosadašnje i ne zvuči toliko loš, naprotiv.
Slučaj je htio da se jedna takva nepotrebna suradnja dogodi i na najnovijem albumu Calma Apparente. Gošća mu je Anastacia, a pjesma je I Belong To You. Duet je loš, a kombinacija talijanskog i engleskog u ovakvoj varijanti se pokazala vrlo lošom. Pjesma je to koja će kod svakog mog slušanja ovog albuma sigurno biti zaobiđena.
Ostatak albuma je izvrstan, tipičan erosovski. Iako Eros ostaje dosljedan sebi i svom načinu rada glazbe tijekom godina, svaki njegov album na svoj osobit način djeluje svježe, novo i nikako izlizano i izgubljeno u vlastitom stilu. I dalje okosnicu njegovih skladbi čine akustične gitare, ponegdje koja klavirska sekvenca i zavodljivi ritmovi. Iz tog razloga sam uvjeren da ćete se sigurno kod prvog slušanja posebno oduševiti skladbama Solarita, Bambino Nel Tempo, Tu Sei, Non E' Amore ili Calma Apparente.
Iako ne znam niti jednu riječ talijanskog, pa tako ne mogu zaključiti o čemu Erosove pjesme govore, dovoljno mi je samo slušati divnu glazbu koja združena s čistim vokalom ispunjava u potpunosti moje apetite. Predivan album!
A 'ko zna, možda jednom i naučim talijanski...
Dragutin Andrić
/
