facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Studeni 2010
Format Albumi
Vrsta Alternative rock
Dodano Subota, 26 Ožujak 2011
Žanr Rock
Edition date 2010
Država Velika Britanija
Etiketa Duophonic / Drag City
Tags

Review

Nakon posljednjeg albuma Chemical Chords (izdan 2008.) band Stereolab je najavio pauzu. Nakon 19 godina rada vrijeme je bilo da se okrenu nekim drugim projektima. No već u studenom 2010. izdali su svoj jedanaesti po redu studijski album Not Music.
 
Stereolab je band poznat po svom uvrnutom sintetičkom zvuku, često koriste Moog sintisajzere Farfisa i Vox orgulje. Inspiraciju nalaze u glazbi njemačke krautrock glazbe 1970-tih (Neu! i Faust), zatim u djelima minimalističkih skladatelja Stevea Reicha i Philip Glass. Njihove pjesmu su često spoj jazza, funka i brazilske glazbe. 
 
Album Not Music sastoji se od 13 pjesama koje su snimane kad je Chemical Chords objavljen. Album otvara pjesma Everybody's Weird Except Me. Pratnja (sintisajzer, ritam i prateći vokali) čine ovu pjesmu slatkastom, ali altovski glas pjevačice daje sarkastičan prizvuk. Sljedeća pjesma Supah Jaianto dokazuje zašto pjevačicu Laetitiu Sadier uspoređuju sa njemačkom pjevačicom Nico. Ritam, te instrumenti koje koriste (trube, saksofoni, trombone) čine ovu pjesmu mješavinom elektroničko-brazilske-bossa nova glazbe.
 
Još jedna pjesma koja svojim ritmom osvaja na prvo slušanje je Sun Demon. Pjesma počinje pop rock melodijom da bi nakon 1:33 min. promijenio naglo tempo i ritam. Zatim pjesma Two Finger Symphony potpuno odgovara pjesmi One Finger Symphony, sa prošlog albuma. Razlika je što je u pjesmi Two Finger Symphony tempo malo drugačiji, življi, tonalitet je vedriji i tekst je na engleskom, ali sveukupan zvuk je isti. 
 
Pjesme Silver Sand (Emperor Machine Mix) i Neon Beanbag [Atlas Sound Mix] su remix izdanja pjesme originalno sa albuma Chemical Chords. Pjesme imaju krautrock zvuk, koje Stereolab obožavaju. Zanimljivo je čuti nešto što je napisano sad a vrača nas na početke elektronske glazbe.
 
Svakim slušanjem Sterolaba sjetim se koliko me oni podsjećaju na filmove Wesa Andersona. Sličan takav sintetički zvuk Wes Anderson koristi i u svojim filmovima, posebno u filmu The Life Aquatic with Steve Zissou. Njihov zvuk posljednjih, pa najmanje pet godina, je isti, a to dokazuje i ovaj posljednji album. Možda je i najavljena stanka došla u pravo vrijeme.

Ivana Obrdalj
Hits 511

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42