A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
1 | Super Critical | 3:32 | ||||
2 | Daughter | 3:15 | ||||
3 | Do It Again | 3:53 | ||||
4 | Wrong Club | 4:17 | ||||
5 | Wabi Sabi | 3:31 | ||||
6 | Only Love | 3:11 | ||||
7 | Communication | 3:35 | ||||
8 | Green Poison | 3:50 | ||||
9 | Failure | 2:38 |
The Ting Tings simpatičan je dvojac koji se pojavio 2008. s hitom That's Not My Name, iritantno-zabavnom pjesmom koja se lijepila za uši. Radilo se o albumu We Started Nothing, koji je iznjedrio još dva hita – Shut Up And Let Me Go i Great DJ. Jednostavni i simpatični pjesmuljci osvojili su me i uvijek su mi ostali u dobrom sjećanju. Sljedeći album Songs From Nowheresville nastavio je u sličnom tonu, ritmičan i ugodan za slušanje, čiji je Hang It Up malo remek djelo svog hibridnog žanra. Ali najnoviji uradak Super Critical prekinuo je niz.
Sadrži devet pjesama koje su izgubile sjaj Ting Tingsa, kao da ih je netko oprao sapunom modernih trendova i isprao draž, iskru, a kako zvuči i volju. Ovaj je set pjesama bezličan i bezbojan. Taj žanr, možemo ga nazvati disco-funk-pop, i sam je jako repetitivan, stoga je bitno da pjesme budu žive, ali baš i nisu. Prisutan je velik utjecaj elektronike, zbog čega se čini da je nestalo prirodnosti zbog koje su osvajali, struktura pjesama nije zaokružena, dijelovi pjesama složeni su dosta nespretno i tematski malo nelogično, a instrumentali, iako su ugodni, nedovoljno su razvijeni i prazni su. Sveukupno, album ne ispunjava, ne osjećamo se niti zaljubljeno u njega, niti ga mrzimo, nego je baš „meh“. Tema albuma su frustracije sobom i okruženjem, otkud dolazi i naziv albuma.
Kao primjer osrednjeg uspjeha možemo uzeti pjesme Do It Again i Communication koje dosta uranjaju u elektronički zvuk, te Daughter u kojoj se više osjeća zvuk starih Ting Tingsa, ali refren je nažalost previše neupečatljiv da bi ostajala u sjećanju. Bolje su Green Poison, funky oda marihuani, i vrckava Failure koja, za raliku od teksta, zvuči vrlo veselo. Refren je sladak, a klavijatura i kasnije gitara uhvatile su se plesne temice. Jedna me pjesma oduševila - Only Love vedra je, sunčana, razigrana, ritmična i pjevna istovremeno. Jednostavan uvod prati prozračni prijelaz s reverbom, koje zaokružuje refren u dvoglasju. Među boljima je i melankolična Wrong Club koja osim glazbe zvuka 80-ih ima i ironičnu referencu na to razdoblje (DJ never saved my life). Nju krasi funky tema na gitari uz statične akorde na klavijaturama. U pjesmi se stvara spoj retro-modernog zvuka pa se možemo zamisliti ispod disko kugle, ali u današnjoj odjeći.
Sveukupno album uklizava u moderni electro-synth štih popularan ovih dana kod bendova indie žanra, a to se događa nauštrb tipičnih Ting Tingsa. Na koncu, ne mogu reći za pjesme da su loše, u gotovo svakoj ima nešto vrijedno ponovnog slušanja, ali s obzirom na prethodnu živost i ono nešto što ih je činilo privlačnima, album je puno lošiji nego što The Ting Tings mogu napraviti.
Valentina Botica
« Sounds from Nowheresville | The Ting Tings Albumi Kronologija |